Proteklih smo godina bili svjedoci velike darežljivosti onih koji imaju, prema onima kojima je svaka pomoć dobro došla. Tako je bilo i s NP Plitvička jezera. Bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali ravnatelji te ustanove, vrijeme oko blagdana Svetog Nikole uvijek je bilo u znaku darivanja. Valja se prisjetiti mnogih lijepih gesti kada su darivana djeca, udruge, ustanove, crkve, vrtići, škole… Nekada (ne tako davno) ta je ustanova ugošćavala i darivala djecu iz domova i iz siromašnih obitelji. Blagdan Svetog Nikole bio je vrijeme da bi se altruizam i radost darivanja prožimale kroz ljubav prema onima kojima nedostaje ono materijalno, a počesto i ono emotivno. Valja nam se prisjetiti kada su ravnatelji i ravnateljice NP Plitvička jezera ne tako davno darivali siromašnu djecu s područja Otočca, Gospića, Korenice, Rakovice… A danas???
Od nekolicine sugovornika iz NP Plitvička jezera neslužbeno doznajemo kako ove godine nije bilo pismenih zamolbi za donacijama od strane potrebitih, ali i udruga, ustanova, škola itd. Zašto je takav običaj ove godine izostao? Troje od petero ravnatelja osnovnih škola sa kojima smo kontaktirali rekli su nam „zbog loših iskustava od prije“! Po ovome se čini da se NP Plitvička jezera u tome smislu sada zaobilazi. Ovaj nepotreban i svakako nepravedan image dobrim dijelom treba „zahvaliti“ trenutnoj ukupnoj zatvorenosti te ustanove prema javnosti.
Iako su podaci o broju posjetitelja i poslovanju NP Plitvička jezera u 2016. postali zamalo pa tajni, poznato je kako će svekolika bilanca ukupnog poslovanja toga kolektiva biti sjajna. Zahvaljujući svakom djelatniku, od čistačice do ravnatelja. Ima li onda itko pravo od strane bilo koje ustanove ili udruge stvarati nekakvo privatno leno i zbog svojih svjetonazora ili koncepcije okretati glavu od jedne divne tradicije? Posebno kada se ta tradicija vezuje uz darivanje djece i sirotinje.
Nitko ne traži „kule i vile“. Djetetu je nekada važnije dati jednu jabuku i uz lijepu riječ udijeliti mu radost. Sveti Nikola će u tom kontekstu ove godine u širokom luku zaobići naš najljepši nacionalni park, ali ne samo krivnjom jedne strane. Naglasak na ono „naš“ jer taj svjetski biser pripada svakome od nas. Umjesto blagdana zaštitnika djece, Krampus je ove godine zasjeo u dušama onih koji bi trebali razmisliti o staroj gnomi po kojoj čovjek nije otok dostatan sebi samome. Bez obzira bili oni u vrhu ove ili one ustanove.
M. S.
