Sve rjeđe čujemo topot konjskih kopita na asfaltu. Srijeda je, sajmeni je dan u Otočcu pa je na dopodnevnoj promenadi sudjelovao Milan Grbić iz okolice Vrhovina. U svoju laku kočiju upregnuo je dva riđana i provezao se ulicama Otočca.
Kočije na kotačima ne smiju imati okovano željezo pa je umjesto toga kočija gotovo nečujno klizila asfaltom na gumenim felgama. Samo ju je pratio topot potkova, glazba na koju smo gotovo zaboravili.
Valjalo je ranije krenuti doma da ovu družinu ne uhvati jako Sunce. Do Vrhovina ima 15-ak kilometara. Što je to za dva snažna konja i družinu koju su vukli? Usput će „pasti“ i neka već zaboravljena pjesma. Tako to ide kada se spoje neuništiva tradicija i mlada srca. U zaprezi i na kočiji.

L.O.