Porezna uprava i zakonodavci dali su jedinicama lokalne samouprave autonomno pravo da sukladno ukupnim infrastrukturnim i inim uvjetima sami donesu odluke o visini plaćanja poreza na kuće za odmor na svojem području. Taj se raspon kreće od 5 do 15 kuna po četvornom metru korisne površine objekta. Tako npr. na području Mošćeničke Drage vlasnici kuća za odmor plaćaju po metru četvornom tarife od 5, 10 i 15 kuna poreza, ovisno o položaju objekta, infrastrukturi i svemu ostalome što čini kvalitetu života građana, vlasnika tih kuća. Grad Senj je u ovom smislu originalan: porez na kuću jednako plaćate u samome Senju, kao i u mnogim okolnim naseljima gdje uvjeti života u mnogo čemu odudaraju od samoga Senja, grada koji se s nizom sadržaja zadnjih godina uvrstio u sami turistički vrh Hrvatske.
Nedavno smo objavili tekst vezan uz činjenice kako više od stotinu domaćinstava u naseljima na području Senja nemaju niti vodovod. Dakako, i oni plaćaju poreze na kuće za odmor po najvišoj mogućoj tarifi. U smislu ovog neujednačenog nereda, svakako je primjer Donjeg Starigrada.
Kada je prije sedam godina mjesto dobilo vodovod, teško je oštećena spojna cesta što vodi od magistrale u duljini od 3,5 km. Iako je nedavno obnovljeno nekih 800 metara spojne ceste, vožnja od magistrale do mora prelazi iz turizma u avanturizam. Cesta je uglavnom dotrajala, bez zaštitnih branika iznad dubokih provalija. Starigrad nema kanalizaciju, iako je većina vlasnika kuća već platila priključak na nepostojeći sustav odvodnje. Nema niti trgovine, kafića, restorana, javnog WC-a… Kada god zapušu bure, u priobalnim naseljima nema el. struje u trajanju od nekoliko sati, do nekoliko dana. Ista je u situacija u naseljima Gornji Starigrad, Gornja i Donja Klada, Ažić Lokva, Seline, Brisnice, Zavratnice… Neka od navedenih mjesta nemaju niti vodovod, niti pristojne ceste. Što im je ipak zajedničko? Visina poreza na kuće za odmor!!! Netko se u Gradu Senju mudro domislio i predložio visinu poreza jednakog za sve kuće za odmor, bez obzira imaju ta mjesta barem osnovne uvjete za život, slične onima koje uživaju vlasnici kuća za odmor u samome Senju. Mogućnost uvođenja različitih poreznih stopa, kako čine mnogi gradovi i općine na Jadranu, u Senju je nepoznata kategorija. Uopće ne treba sumnjati kako je i u ovoj priči sve uredno pokriveno papirima, a sve odluke donesene po slovu Zakona. Koliko u svemu ima smisla, poštenja, opravdanosti i logike, to je pitanje za neku drugu prigodu.
M.S.
