Hrvatska je javnost nedavno ostala osupnuta prilogom Nove TV u kojemu se vidjelo kako Hrvati uopće ne znaju kakvu odjeću i obuću nose. Lažne deklaracije s istaknutom državom podrijetla robe, sa također lažnim sastavom materijala, učinile su da se sve više oblačimo u poliester i slične nezdrave  materijale, dok smo pamuk, vunu, lan i ostale prirodne materijale nehotice sasvim izbacili iz uporabe. Domišljati falsifikatori će za par sekundi od uvoznog «šrota» načini «poznatu robnu marku izrađenu od vrhunskog materijala». Sve to plaćamo višestruko skuplje nego li takva roba vrijedi. Osim toga, počesto nam se događa da isti odjevni predmet nalazimo na placi za 100 kn i u nekom tzv. butiku za 200-300 kn. Htjeli mi to priznati ili ne, po mnogo čemu postali smo Kina, Vijetnam, Tajvan illi Koreja-u malom.

Prava je sreća što je Lika po uzgoju kvalitetnog krumpira među najboljima u Europi. Taj je ukusni gomolj odavno dio naše gatronomije. Da je samo malo drukčije jeli bismo i krumpir uvezen iz Kine. Naši bi vješti nakupci našli modus i na vreće prišili etiketu «Lički krumpir», a jeli bismo povrće uzgojeno kojih 5-6 tisuća milja istočno od Like. Ionako u našim super-marketima već poodavno kupujemo kineski češnjak, patlidžan, grah, mrkvu i ostalo povrće. Lika je valjda  sva obavijena betonom i asfaltom pa se nema gdje uzgojiti barem malo povrća za vlastite potrebe. Nemamo niti voćnjaka jer jedemo čak i šljive, jabuke i kruške uvezene iz Maroka, Italije, Grčke, Turske, Španjolske… Nastavi li Kina s napretkom medicinskih istraživanja, u čemu su ti vrijedni ljudi prestigli zapad, možda će nam se u dogledno vrijeme ukazati način rješenja stagnacije natalitetne  stope. Uvozit ćemo Ličane iz Kine! Svakako, s jasno istaknutom etiketom «izvorno ličko».

M. S.