Ruku na srce -tko može obećati ljubav?

Da li se ljudi vjenčaju:

a) zato što svi to rade?

b) zato da imaju isto prezime?

c) zato da se zna tko kome pripada?

d) zato da bi im djeca nemaju administrativnih problema?

e)zbog vjere?

f)…ili zbog ljubavi….?

Brak se jednostavno podrazumjeva.

I nije to loš izbor, na taj način je ipak sve nekako urednije, organiziranije, obitelj ima svoj nekakav temelj, imaginarni dokaz o postojanju.

Ali apsolutno me fascinira sklapanje braka.

Ok, vjenčati ćemo se.

Jupi, živjeti ćemo skupa,..mhm, šta god to značilo…no ok, nećemo sad o tome, toliko ima važnijih stavri za isplanirati – pozivnice, zahvalnice, kitice, cvijeće, haljina… koga ćemo sve zvati…eeej, ja bih htjela da dođeš u kočiju po mene,…e, i da mi pjevaš ispod prozora, …e, i da idemo na medeni mjesec…mooožeee ljuubaviiii?
Jooj, moramo i smisliti cool zavjete, ono, da suze krenu svima….al neću da kopiramo nikoga, želim da budemo oriđiđi…okeee?

Eh da, ti zavjeti…zavjeti su kvaka fascinantna!

Nesvjesni ičega oko sebe, osim eventualno pudera koji prijeti da će se razmazati, i automatski povisiti cijenu najma ionako preskupe vjenčanice, molimo Boga u sebi,..ma ne za ljubav, slogu i mir…tko o tome sada može razmišljati…već samo da onaj pelin od maloprije mirnije se probavi, da ga ne podrignemo u datom trenutku izgovaranja sudbonosnih zavjeta…

Zavjeta, kojima se zavjetujemo, pazite sad: da ćemo dok nas smrt ne rastavi, voljeti i poštivati dotičnog…….ni manje ni više nego do kraja života!!!
Da su bar ponuđene opcije: Voljeti ću te 5 god, 10 god, 15 god,…ali to nije sve, dobivaš i set – vjernost plus poštovanje!
Ali ne, ne nudi se izbor, neeema izbora, moraš obećati – do kraja života!

Pa čekajte, ruku na srce, tko može obećati ljubav za sutra?

Voliš me danas, ok, ali ako se sutra pretvorim u manijakalnu raspuštenicu, voljeti ćeš me, aha, mo’š si misliti!

Nije pošteno obećati se zauvijek, jer to nitko ne može.

Ta većina nas ne može održati obećanje samom sebi kad kaže – neću dva tjedna jesti čokoladu! Sami sebe iznevjerimo u banalnostima, a sebe čak volimo kudikamo više negoli druge.

Poštenije bi, mislim, bilo reći:

Volim te i poštujem danas svim srcem svojim, i nigdje na svijetu ne bih radije bila/bio negoli kraj tebe sada, obećavam ti da ću se truditi da to tako bude i sutra, ali ako ne bude, prva/prvi ćeš saznati…ili najkasnije druga/drugi.

D.T.

Ma tko bi rekao da će se i oni razvesti….

….a bili su tako krasan par!
Kad se samo sjetim kako su se gledali, držali za ruke, ma nikud jedno bez drugog, kao prst i nokat, već su nam svima išli na živce tako zaljubljeni i zaneseni.
Il’ smo malo bile ljubomorne misleći kako same nikad u životu nećemo naići na nekoga tko će nas gledati kao morsku sirenu čak i kad smo napuhane kao baloni u onim najljepšim danima u mjesecu.
Pa sad onda ne možemo si pomoći a da nas ne obuzme tuga, kad gledamo sa strane kako im se snovi naočigled rasplinjuju i kako se čitavi jedan svijet ruši, kao kula od karata, nemilo i nezaustavljivo, nešto što je do jučer izgledalo neuništivo, danas se topi poput pahuljice, i to one koja se ne može odlučiti bili bila kiša ili snijeg.
WTF???
‘vako je govorila:
Ma da, nije ti on neki Brad Pitt, onako, simpa je, malo jeee debeljuškast, al to je zato što si voli popiti pivicu, pa volim i ja, to je ok,jednom se živi, nek’ on meni uživa….sretan on – sretna ja! E, ma on ti je mene oborio svojim okicama, eee ma kako on mene lipo gleda, kao da sam jedina na svijetu! I s njim zaista mogu biti onakva kakva jesam, niš se ne trebam pretvarat, šta god napravim, on veli – ma nema veze, popraviti ćemo, …malo sam ogrebala auto, ma nisam puno, samo jednu stranu, zamisli, niš se on ne ljuti, samo kaže – ah, dešava se,bitno da si ti meni dobro! Govori mi da sve i da se potrudim, ne bi mogla biti bolja nego što jesam!!!
Volim ga, jer čini da budem sretna i voleći njega više volim i samu sebe.
Njegova ljubav prema meni čini me boljom i sretnijom osobom.
Nikada ga neću ostaviti!
I WTF???
E pa nakon nekih godina, oboje su počeli uzimati zdravo za gotovo sve ono dobro što jedno drugome donose, prvotna energija je splasnula, prešla iz jednog oblika u drugi – iz zaljubljenosti u nesnošljivost.
Nemojte me pogrešno shvatiti – i believe in love – ali ljubav je kao vatra, može tinjati cijeli život, može plamtiti, ali isto tako može se i ugasiti. A bar danas ima onih kockica za potpalu, oćeš eko, nećeš eko, kakve oćeš, začas bukne , nema danas izgovora – nisam mogla zapaliti, mogla si draga, mogla si da si htjela!
I tako nakon nekih godina, njegov trbuščić nije više toliko joj simpa, a ni njemu baš nije svejedno kad ona (opet) ogrebe auto.
Njegove okice koje su je tako lipo gledale, sve su crvenije, a ona više nije morska sirena, više morska truba…
Tolerance looooooooooow….
Sve više njihova ljubav pada. Ali ne samo ljubav jedno prema drugome, već ljubav prema samima sebi.
Jer u oku osobe koja ti je do jučer bila svijet, koja je bila tvoje ogledalo , tvoj izvor sreće, ne piše više – lajkam te.
I onda ne lajkamo ni sami sebe.
WTF???
E pa…kao da ja znam …
Ljubav je energija, zaljubljenost je predivna energija, ali energija kao i svaka druga treba smjernice, treba je potpirivati i ne dozvoliti da splasne. Ljubav je najmoćnija emocija na svijetu, zbog ljubavi se ratovalo, ginulo, živjelo, i ne vjerujem da se voli jednom u životu, možemo voljeti cijeli život, cijeli svijet…ali kad nađemo nekoga tko u nama vidi morsku sirenu, ili obratno kad je nekome naša pivska trbušina simpa,( pa helllooouuu !!!!), pa dajte, zasučimo rukave, i dodajmo koje zrno mudrosti, puuuno tolerancije, i ne zaboravimo da smo osobu pored nas nekada ludo voljeli, pa morali smo imati neki razlog….nađimo ga ponovo!

Trend je biti u badu

Gledam ljude na ulici, statuse na fb-u, vijesti na tv-u, svi govore – uh, loše

nam je danas, a sutra, po svemu sudeći biti će još gore!

I ta vijest, vijest o gorem sutra raširi se brzinom munje kroz kuću, ulicu, grad,

sve dok ne okruži svijet da ne bi nekome promaklo za čuti kakvo loše sutra

nas čeka.

Čak i vremenske prognoze vše ne govore jednostavno – sijati će ili padati,

već kažu – biometeorološka prognoza za sutra je vrlo loša, osjećati ćete se

vjerojatno grozno.

Pa onda eto, ako vam uspije ne biti loše zbog jedne stvari, brzo će se smisliti

neka nova nedaća i brzo s njom u udarni termin da ne bi slučajno ovo bio

dobar dan!

Zatim smisle kreme protiv tuge i ponude ih odmah nakon tog udarnog

termina, ali to nije sve, dobijete još i set noževa…

Ne znam ljudi kako vama, ali meni je toga sasvim dosta, uopće mi nije

zanimljivo da mi drugi govore kako mi je u životu, i ok, volim biti IN, i znam

da je trend – bad, ali nekako mi ta zabrinutost, namrgođeni izraz koji govori

“ma samo što nisam smislila rješenje svjetske krize”, taaako loše stoji…a

naposlijetku, čemu cijeli život perem i glancam zube, uvježbavam zanosni

osmijeh, da bi ga sad radi trenda skrivala???
No way!

Em mi lijepo stoji, em je smijeh savršen za trbušne mišiće, em smijeh je

lijek!

Odlučila sam vidjeti stvari svojim očima, potražiti u svemu prvo ono lijepo i

dobro i usredotočiti se na to.

Ništa samo po sebi nije ni dobro ni loše, onakvo je kakvim ga mi

doživljavamo.

Buđenje dana dvije osobe mogu vidjeti sasvim drugačije – prvi će reći – joj,

kud prije, da barem još nije svanulo, daaj spusti te rolete i ugasi te ptičice u

vani…drugome će buđenje dana uz cvrkut ptičica odmah izmamiti osmijeh na

lice slaveći još jedan novi darovani dan, imajući na umu kolika je sreća

doživjeti ga!

Isto nam Sunce svima sija, nekome smeta, a netko ga slavi!

Nije razlika u Suncu, već u našim stavovima, već u trendu kojeg slijedimo.

Slijedite li vi trend – biti bad?