Knjiga Mudrosti je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Izvorno je napisana na grčkome jeziku. Ima 19 poglavlja. Biblijska kratica knjige je Mudr. U prvom prijevodu Biblije na grčki jezik, koji se zove Septuaginta, svrstana je među sedam mudrosnih knjiga s Jobom, Psalmima, Mudrim izrekama Propovijednikom, Pjesmom nad pjesamama i Knjigom Sirahovom. Knjiga Mudrosti, naziva se i Mudrost Salomonova, ali nema izravne veze sa židovskim kraljem Salomonom, osim što je Salomon bio poznat po mudrosti. Pisac knjige nije poznat, smatra se da je to bio neki obrazovani Židov iz Aleksandrije. Knjiga je napisana u 2. ili 1. stoljeću prije Krista. Uz Knjigu Sirahovu, najmlađa je knjiga Staroga zavjeta.

Glavna teme knjige su mudrost i pravednost. Počinje riječima: “Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca (Mudr 1,1) . Prema knjizi, pravednost je s jedne strane od Boga omogućen red, a s druge strane u Izraelu je prepoznatljiva u socijalnome ponašanju te je tek dijelom ostvarena u solidarnosti s potrebnim. Mudrost dolazi od Boga i vodi prema jedinstvu s Njim. Na nekoliko mjesta u knjizi, Mudrost je istoznačnica za Boga. Apostol Pavao je u Novom zavjetu Isusa nazvao “Mudrost Božja”. U drugom poglavlju naviješta se Isusova muka i postupanje vlasti prema njemu: “Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje (Mudr 2,19-20)”. U knjizi se prepoznaje utjecaj filozofije Platona i Filona Aleksandrijskog, koji je bio židovski helenistički filozof, koji je tražio kompromis između židovske religije i helenističkog shvaćanja života i filozofije. Smatra se da u ovoj knjizi biblijski pisac želi Božju mudrost (hebr. hokma), koja je progovarala kroz ranije knjige mudrosne književnosti, ovaj puta predstaviti u ruhu grčke mudrosti. Knjiga je, smatra se, nastala u helenističkom ambijentu jer ga autor veoma dobro poznaje.Na to ukazuje upotreba grčkog jezika, poznavanje ondašnjih kulturnih struja, napose epikurejizma i stojicizma.Neki autori tvrde kako smijemo smatrati da je nastala u Aleksandriji, jednom od ondašnjih najvećih kulturnih centara u koji su se slijevale kulturne struje. Kao vjerojatno vrijeme nastanka uzima se godina 30.g.pr. Kr. Uslijed navedenih elemenata, ne čudi da se u ovoj knjizi se jedne strane osjeća snažan utjecaj grčkog prijevoda Starog zavjeta, a s druge strane, zbog vremenske blizine, zamjetna je bliskost sa Novim zavjetom i ranokršćanskim spisima.

Književne osobitosti
Prvi dio Knjige Mudrosti (1,1-6,21) donosi suprotstavljenost između pravednika i bezbožnika i s njima povezanog motiva besmrtnosti. Drugi dio Knjige (6,22-9,1-18) posvećen je govoru o mudrosti. Tu se razlaže njezin nastanak, priroda, molitva za postizanje mudrosti.Treći dio (10-19) razmatra povijest Izraela i iz ne izvlači pouku: izvor nepravde jest idolatrija koja vodi u smrt; ipak, narod pravednika, kojega vodi mudrost, će pobijediti i postići spasenje u obnovljenom svijetu.
Tri ključne ideje u ovoj knjizi su pravda, mudrost i život: treba ići za pravdom, a o načinu njezinog ostvarivanja nas poučava mudrost kako bismo prispjeli životu koji je besmrtan. Knjiga Mudrosti predstavlja pohvalu mudrosti Božje. Njezina se očitovanja promatraju tijekom povijesti izraelskog naroda. Primjeri koje navodi ova knjiga složeni su himnički. Autor se uvijek iznova Bogu obraća kao u molitvi da bi na koncu knjige i sam poput Salomona (usp. 1Kr) zavapio za Mudrošću. Time čitatelju pruža snažnu poruku da, koliko god čovjek spoznao od Mudrosti i njezinih djela, traženje nikad nije gotovo: život će već sutra postaviti novo pitanje koje će zahtijevati kvalitetan odgovor kako bi se moglo nastaviti putem života. Time ostaje na liniji drevne mudrosne tradicije da tko nalazi Mudrost, nalazi život (Izr 8,35; Sir 4,11). Zbog toga je već i sama pomisao na nju mudrost savršena (Mudr 6,15).
Osim navedenog, posljednja književna odlika koju spominjemo jest da u ovoj knjizi nailazimo na midraš tj. Knjiga Mudrosti u pojedinim svojim dijelovima (napose u 10-19) komentira starije biblijske tekstove i iz njih izvlači pouku koju aktualizira za svoje vrijeme.

Neke od važnijih tema i naglasaka

Prvi dio Knjige – 1,1-6,21
U njemu pisac izlaže ulogu mudrosti u odvijanju ljudskog života. Iz 1,1 vidimo da je upućena moćnicima zemlje (Ljubite pravednost,vi suci zemaljski…).Sa književnog gledišta, ovaj dio knjige složen je u koncentričnu strukturu:
a ) 1,1-12: poticaj moćnicima te opis Mudrosti kao osvetnice (usp. Izr 1,20-33);
b ) 1,13-2,24: namisli bezbožnika, njihov govor i život-progon pravednika;
c) 3-4: diptih: tri tipa pravednika i tri tipa bezbožnika;

d) 5,1-23: svršetak bezbožnika – njihov drugi govor u drugom životu;
e) 6,1-21: poticaj – novo obraćanje moćnicima, opis blagodati Mudrosti.

Drugi dio Knjige – 6,22-9,18
U ovom dijelu knjige pisac, koji se predstavlja kao Salomon, iznosi kako je došao do Mudrosti te kasnije njezinu narav, podrijetlo i djelatnost. U centru ove sekcije jest pohvala Mudrosti u kojoj je oslikana sa 21 atributom tj. kvalitetom. Razlog ovih njezinih neusporedivih svojstava jest to što je ona savršena slika Božja, iz njega izvire čista i neukaljana. U 9.poglavlju je , koje pripada drugom dijelu Knjige, također strukturirano koncentrično. Gledano u meterijalnom smislu, ono stoji točno u centru Knjige i predstavlja njegov vrhunac. Prema logici koncentričnog rasporeda, prvi (9,1-6) i treći dio poglavlja (9,13-18) se međusobno podudaraju i govore o Stvaranju te o projektu Stvoritelja u koji se uklapa ljudska slabost, dar Mudrosti te čovjekovo postignuće vlastitog smisla.
Treći dio knjige – Mudr 10-19
U ovom dijelu knjige biblijski pisac analizira manifestacije Mudrosti u važnim povijesnim događajima od Abrahama do Izlaska iz Egipta.Tako Mudr 10 počinje prizivajući kratko glavne likove tj. heroje Knjige Postanka, iako ih se ne imenuje direktno. Pokazuje se kako i oni svoje spasenje zahvaljuju Mudrosti, a oni koji su je zanemarili propali su (Sir 44-50). Mudr 11-19 predstavlja tekst koji opisuje tijek povijesti spasenja koji je predstavljao Božji blagoslov za jedne a u isto vrijeme kaznu za one koji su prezreli Mudrost i činili nepravdu. Interesantno je da Bog u svojoj svemudrosti i svemoći pomoću istog postupka ili sredstva jednima udjeljuje blagoslov a drugima kaznu: voda iz stijene, žabe, brončana zmija, mana s neba, svjetlo, smrt prvorođenaca, hod kroz Crveno more.
Stručnjaci smatraju da se termin bezbožnici u ovoj knjizi ne odnosi na pogane nego na dio izraelske zajednice koja proživljava duboku unutarnju podjelu. To su oni koji su se odrekli otačke tradicije, napustili vjeru pradjedova koji su toliko puta iskusili prisustvo živoga Boga i njegovu pomoć. Bezbožnici, pogodujući svojim željama i usklađujući se sa modernim vremenom, prihvatili su epikureizam – u to doba modernu struju helenističke filozofije – prema kojem ljudski život postoji samo u ovoj zemaljskoj fazi a smrt je kraj svemu, ukida svaki sud, a stoga i potrebu za življenjem pravednosti. Dakako, ovdje se ide i dalje od samog epikureističkog učenja pa bezbožnici progone pravednika, što je pripadalo svakodnevnom iskustvu. Ukoliko je slabiji, postaje žrtva poruge i progona.
Razmišljanje bezbožnika čitamo u Mudr 2,5-12:
5Jer život naš kao sjena odmiče,
iz naše smrti nema povratka,
zapečaćeno je i nitko se ne vraća.
6Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja,
koristimo se stvorovima sa žarom mladosti.
7Nauživajmo se odabranih vina i mirisa
i neka nas ne mimoiđe ni jedan cvijet proljetni,
8 okrunimo se ružama prije no što uvenu.
9Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj,
ostavimo svuda znake našeg veseljenja:
to je naš dio i to je naša baština.
10Potlačimo ubogoga pravednika,
ne štedimo udovice,
ne poštujmo starca
ni sjedina od mnogih godina.
11Nek’ naša snaga bude zakon pravde,
jer ono što je slabo nije ni za što.
12Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta
i protivi se našem ponašanju,
predbacuje nam prijestupe protiv Zakona
i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.
Štoviše, oni stavljaju u pitanje smisao religioznosti, a autor im odgovara da će se Božja pravda ispuniti ako ne na ovom, onda na “onom” svijetu: pravednici će uživati besmrtnost. No, da nije sve ostavljeno za onaj svijet nego da se Božja pravednost ostvaruje već u povijesti, pokazuju poglavlja 10-19.

Svojstva Mudrosti

U 7,22b-26 čitamo:
…u nje je duh razborit, svet,
jedinstven, mnogostran, tanan,
okretan, pronicav, neoskvrnjen,
jasan, nepristran, dobrohotan, oštar,
23nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv,
postojan, pouzdan, bezbrižan,
svemoćan, svenadzoran,
što prodire kroza sve duše,
mudre, čiste i najtanje.
24Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja,
ona proniče i prožima sve svojom čistoćom.
25Jer je ona dah sile Božje
i čist odvir slave Svemogućeg;
zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti.
26Ona je odsjev vječne svjetlosti
i zrcalo čisto djela Božjeg,
i slika dobrote njegove.
27Jedna je, a može sve,
i, ostajući u sebi, sve obnavlja.
Ona prelazi od naraštaja do
naraštaja u duše svete
i čini od njih Božje prijatelje i proroke.
28Jer Bog ne ljubi nikoga
osim onoga tko se druži s mudrošću.

Ovdje uočavamo nekoliko bitnih svojstava Mudrosti. Ona postoji u odnosu prema Bogu i stoga ima univerzalnu prisutnost – sve proniče i prožima (7,24). Stoga je svima dostupna, daje se pronaći i osvojiti od onog tko želi živjeti pravedno, dakle ne zloupotrebljavati ništa pa ni moć Mudrosti. Štoviše, on približava Bogu jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudrošću (7,28).
Treći dio Knjige Mudrosti upravo će ići za tim da pokaže kako se Bog angažira u povijesnim zbivanjima da bi se borio za mudraca koji traži pravednost. U tom smislu iznose se i nanovo interpretiraju događaji izlaska iz Egipta u kojima je vidljivo kako je Bog koristio kozmičke pojave da bi se borio za Izrael i oslobodio ga od Egipćana. Prošlost nosi trag “Božjih stopa” iz kojih je vidljiv njegov pravac djelovanja a iz toga Knjiga Mudrosti izvlači garanciju Božjeg djelovanja i u budućnosti. Ovdje dolazi do izražaja Božja pedagogija: on kažnjava bezbožnika da bi ga odgajao; tek ukoliko se ovaj nikako ne želi odazvati putu mudrosti i pravednosti, onda će biti udaren najvećom kaznom. Dakako, ako Bog tako djeluje prema poganima, to znači da i Izraela odgaja i da prema izabranom narodu neće biti popustljiviji nego samo još zahtjevniji.