Srbi su sami za sebe dosta puta govorili kako im je laž važan saveznik. Krivotvorenje povijesnih istina i događaja, svojatanje onoga što je dobro, a iskrivljenje činjenica koje im ne idu u korist i danas je vidljivo iz mnogih informacija, u medijima, povijesnim knjigama, u svakodnevnoj komunikaciji…

„Srbi svi i svuda“ teza je koju je Vuk Stefanović Karadžić objavio 1849. godine u Beču, kao dio knjige „Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona“. Po toj teoriji Srbi su svi: Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci. Karadžić je rođen je 1787 u Tržiću, u Crnoj Gori, ali ne postoji knjiga gdje bi se to isticalo jer on, naravno, Srbin. Rođen je u Osmanlijskom carstvu koje ih je tlačilo pola tisućljeća, a u tome pašaluku sve sami hajduci i junaci.
Kolika je „glad“ za lažiranjem prisutna u naših susjeda vidljiva je u činjenici kako pri spomenu Nikole Tesle uvijek ističu kako je rođen u Austro-ugarskoj, pazeći pri tome da se Hrvatska nigdje ne spomene. Uvijek se ističe kako je „Tesla najveći srbijanski znanstvenik“, zaboravljajući pri tome da se upravo Tesla ponosio „srpskim korijenima i hrvatskom domovinom“. Uostalom, Tesla je za života u svega dva navrata boravio na nekim svečanostima u Beogradu. Rođen je u Smiljanu, školovao se u Gospiću, Karlovcu i Zagrebu, mjestima koja nemaju neku poveznicu sa Srbijom.

Najjači čovjek koji je ikada živio na Zemlji, osvjedočeni humanitarac, bio je Ličanin i Hrvat Marijan Matijević kojega su Srbi prisvojili i on je sada-Srbin.
Ugledni botaničar i znanstvenik Josip Pančić bio je rodom iz Bribira kod Crikvenice. Kao liječnik službovao je u nekoliko gradova ovog dijela Europe. Budući da se koncem života skrasio u Beogradu, odmah je postao Srbin.
Novak Đoković rođen je u Beogradu, u Republici Srbiji. Najstariji je sin Srđana i Dijane (rođ. Žagar). Otac mu je Crnogorac, a majka Hrvatica iz Vinkovaca. Prema mjestu rođenja Đoković je izjašnjava kao Srbin, a tamošnji mediji pomno paze kako se ne bi javno izneslo podrijetlo njegovih roditelja.

Osim individualnih „činjeničnih zagađenja“ naši vrli susjedi su maheri za iskrivljivanje povijesnih činjenica. Tako je dokazani kvisling fašista, četnički vojvoda „đeneral“ Draža Mihailović, za potrebe novije srpske povijesti postao „prvi gerilac u regionu“. Zajedničke ofenzive zajedno s Nijemcima, Talijanima i ustašama više se ne spominju. Zato se Beograd uvijek spominje kao „slobodarski, čestiti i nadasve humani grad“, ali se pri tome zaboravlja kako je upravo iz Beograda za Berlin 1941. godine odaslana depeša po kojoj se Srbija ponosi da je Beograd prvi „Judenfrei grad u Europi“. Cijena toga je 24 000 mučenih i ubijenih Židova. Beograd je pak oslobodila sovjetska Crvena armija 1945. godine. Navodna gerilska borba Beograđana postojala je samo u TV-serijama („Otpisani“) jer u cijelom II. svjetskom ratu u Beogradu nije napadnut niti jedan njemački vojnik niti je izvršena neka diverzija.

A novije vrijeme? Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH ’90.-ih godina „bila je opravdana jer su se na taj način štitili Srbi koji tuda žive“. Pljačke, palež, silovanja i ubijanja pri tome su uvijek imala opravdanja. Konc-logori također. Kada je NATO napokon uvidio kako politička vlast u Srbiji jedno govori, a drugo radi, uslijedili su NATO zračni udari 1999. godine. Kada je Srbija kapitulirala nije trebalo dugo čekati da se u Srbiji počne slaviti „Dan pobjede nad NATO-agresijom“. U kojoj je Srbija, naravno, „izvojevala herojsku pobjedu“. Čak je i ratni zločinac, plaćenik i „pas rata“ Dragan Vasiljković postao u Srbiji kapetan Dragan i junak stripova jer se bori za „vascelo srpstvo“. Treba li još?
O Domovinskom ratu drugom prigodom.

S. K.