Dolaskom zime eskalirali su nagomilani problemi vezani uz život migranata u kampu Vučjak nedaleko Bihaća. Sinoć smo mogli vidjeti lice i naličje humanitarne katastrofe u kojoj sada sudjeluje do 200 ljudi. Migranti su još prekjučer iz bojkota odbili hranu, ogrjev i napali policiju MUP-a Unsko-sanskog kantona. Sada su svi koji mogu pomoći od njih definitivno digli ruke.
Riječ je o skupini migranata koji se ne žele izmjestiti u ostale kampove gdje su uvjeti za život neusporedivo kvalitetniji. Novinari Dnevnog avaza tvrde kako migranti javno štrajkaju glađu, dok u kampu cvjeta ugostiteljska djelatnost: preprodaju se cigarete, peku specijaliteti iz Pakistana i Afganistana, kuha čaj… Drva se kradu iz okolnih šuma. Vlažna su i sporo gore, ali su se „ugostitelji“ snašli i nabavili plinske boce i kuhala.
U Vučjaku su ostali samo oni s manje novca jer su većinu doslovno bacili plaćajući prijevoz krijumčarima ljudi koji ih prevoze po Hrvatskoj, ostave u nekoj pustopoljini i sve dobro naplate. Onda stigne hrvatska policija, uhiti migrante i vrati ih u BiH. U vrijeme posjete reportera “Dnevnog avaza” u kampu ponovo nije bilo pitke vode. S kanisterima u rukama ljudi su krenuli u obližnje selo Zavalje. Ali mještani su zavrnule ventile za vodu da ne bi cijevi zaledile i popucale. A i nevoljko primaju migrante u svoja dvorišta da bi im dali vodu. Sreća u ovoj humanitarnoj kataklizmi je snijeg pa ga migranti tope i piju.
Vučjak već neko vrijeme ima svoje lokalne „šerife“ koji diktiraju pravila igre u kampu gdje je i „Bog rekao laku noć“. Na ulazu u kamp izvjesili su transparente o štrajku glađu. S druge strane upravo ti „šerifi“ drže mini-ugostiteljske radnje u šatorima i otimaju migrantima zadnji euro iz džepova. U Vučjak više ne dolaze niti volonteri Crvenog križa koji zbog bojkota nemaju potrebe biti ondje. Zadnjih su dana doživjeli mnoštvo uvreda i šikniranja. Sada su migranti ostali bez besplatne hrane i ogrjeva.
Među migrantskom populacijom sada je najviše recividista koji su u Hrvatsku pokušali ući i po 10 puta. Ljuti su na RH što ih ne pusti u EU, ljuti su na krijumčare koji su ih varali i pokrali. Posebno s gorčinom spominju BiH vlasti jer su ih tobože primili raširenih ruku, a sada su im ti ljudi postali smetnja. Uporni novinari su ovih dana uzaludno nazivali sve meritorne čimbenike lokalne i federalne vlasti da im pojasne kako dalje.
Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić nije odgovarao na pozive. Ni gospoda iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM), ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića više niko ništa i ne zove. Nisu se javljali ni Nermin Kljajić, ministar MUP-a USK, kao ni premijer USK Mustafa Ružnić. Telefoni su im „gluhi“. Od kada su u USK uvedena nova pravila igra vezana uz smještaj migranata, jedino se iz Vučjaka migranti kreću na pokušaje ilegalnog ulaska u Hrvatsku. Iz prihvatnih centara Sedra, Miral i Bira to im je onemogućeno jer samo jedna noć izostanka znači da im je migrant zahvalio na gostoprimstvu i sreću okušao negdje drugdje. Rijetki su se vratili odakle su i došli, a drugi uglavnom opet pokušavaju ući u Hrvatsku. Kada ih uhvate i vrate natrag kamp Vučjak im je zadnja postaja i oaza spasa. Bez struje vode, ogrjeva i minimalnih higijenskih uvjeta za život.
M. S.
