Kome treba sijeno kada nema blaga?

0

Dugi Dol smjestio se na blagim obroncima idiličnog dijela Vrhovina. Na 777 metara nad morem ovaj je kraj idealan za proizvodnju sijena. Struka kaže: najbolje kvalitete! U gradaciji ljepota ovoga kraja i spomenutih gospodarskih potencijala ipak sve nije tako idilično.
Obitelj Lekić bila je do zadnjega rata najveći proizvođač sijena u bivšoj državi. Danas je od oca Branka (80) posao naslijedio Dragomir(48). Njegova je priča zapravo paradigma današnje slike u hrvatskom agraru.
-Sijenom se bavim od malena, pa sam taj posao nastavio do danas. Do kada, ne znam. Ovoga ljeta pripremio sam oko 7 000 bala sijena za prodaju. Spremio sam ga tu po štalama, dio i kod oca. Dio nije mogao stati pod krov pa je sijeno pokislo i moram ga baciti. Do danas nisam prodao ni slamke, ni jedne bale! Od preklani mi je ostalo još 20 000 bala. Sijeno malo ‘ko kupuje jer se sve manje ljudi bavi stočarstvom. Ja sam od prvih dana ušao u ekološku proizvodnju, ali uzalud, kazuje nam Dragomir čija bala vrhunskoga sijena košta 5-6 kuna, težine je 12-16 kg. Tu je, kako to obično biva, i nelojalna konkurencija švercera koji po Dalmaciji prodaju sijeno III. klase. U razgovoru sudjeluje djed Branko. Cijeloga se života bavio samo sijenom. Inteligentan je i rječit, a svaka mu je riječ na mjestu.
-Sela posvuda odumiru, sve je manje ljudi, sve je manje farmi i blaga. Ovo traje već puno godina. U mojoj mladosti sijeno se kupilo pomoću drvenih balirki na kojima su radili ljudi, a ne mašinerija. Ipak sam pripremao po 500 tona sijena i željeznicom ga slao prema Drnišu, Benkovcu, Splitu… Tolika je bila potražnja da smo sijeno otkupljivali po selu i okolici jer je se puno tražilo. Dugi Dol je u mojoj mladosti imao 42 domaćinstva, danas jedva 10, nostalgično pripovijeda djed Branko. Jedina djeca u Dugom Dolu danas su Dragomirova kći Dragana i sin Miloš. Tri kuta u kući Lekića drži supruga i mama Dušanka koja osim redovnog posla drži i blago. Mali Miloš već odlično barata sa svim vozilima. Jednoga bi dana želio u poslu zamijeniti djeda i oca. Kako sada stvari stoje, najbolje sijeno u široj regiji već danas se nema kome prodati. Ionako uvozimo većinu mesa i mesnih prerađevina pa kome onda treba sijeno!?!

M. S.