U Narodnim novinama broj 139 / 10 objavljena su 2 nova zakona Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima. Koliko će taj novi Ovršni zakon i novi institut javnih ovršitelja suzbiti raširenu pojavu neplaćanja isporučenih roba i usluga? Novi Ovršni zakon, umjesto sudske ovrhe, dakle koncepta u kojemu samo i jedino sudovi provode ovrhe , provedbu ovrha povjerava javnim bilježnicima i javnim ovršiteljima. Prava novost su upravo javni ovršitelji, nepoznato tijelo u našem pravnom sustavu i našoj pravnoj tradiciji. Naime, dok su javni bilježnici ili notari bili poznati u hrvatskoj pravnoj tradiciji, javni ovršitelji se tek sada prvi puta spominju u Zakonu o javnim ovršiteljima i ustrojavaju kao javno pravna tijela za provođenje ovrhe. Kandidat za javnog ovršitelja mora ispunjavati slijedeće uvjete za imenovanje: državljanstvo RH, poslovna sposobnost, završen studij prava, položen pravosudni i javnoovršiteljski ispit, napuštanje bilo koje druge naplatne službe, a mora imati osiguran prostor i opremu. Nadzor javnih ovršitelja vršili bi primarno općinski sudovi a djelomično i trgovački sudovi.
Ove novosti stupaju na snagu s 1.1.2012. godine a do tada je potrebno donijeti još niz provedbenih propisa odnosno pravilnika kako bi se potpuno zaokružila legislativa ovršnog postupka. S tim datumom ovrhu će u Republici Hrvatskoj provoditi javni ovršitelji , javni bilježnici te samo iznimno trgovački sudovi i to ovrhe stranih sudskih odluka te domaćih i stranih arbitražnih odluka.
Činjenica je da se po novom zakonu vjerovnici odnosno ovrhovoditelji mogu odlučiti hoće li ovrhu tražiti putem prijedloga za provedbu ovrhe pred javnim ovršiteljem, prijedlogom za ovrhu pred javnim bilježnikom ili u odnosu na strane sudske odluke i arbitraže pred nadležnim trgovačkim sudom.
Za provedbu ovrhe mjesno je nadležan ovršitelj s područja nadležnosti ovršenika. Također i javni bilježnik koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave više nije onaj kojega slobodno izabere ovrhovoditelj (u pravilu najbliži javni bilježnik ) nego onaj s područja mjesne nadležnosti ovršenika. Ovo znači da će na neki način položaj ovrhovoditelja biti teži i povezan s nizom praktičnih problema (pronalaženje javnog bilježnika, dostava dokumentacije, pristojbi, pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, povrata dokumentacije itd). To će svakako poskupjeti sam postupak .
Iz svega navedenog, ali i iz još niza drugih detalja u novom zakonu čini se da sustav postaje još kompliciraniji za vjerovnika – ovrhovoditelja. Koliko će još problema biti u praksi s uhodavanjem sustava, koliko će biti od pomoći provedbeni propisi koje Ministarstvo pravosuđa tek treba donijeti te hoće li uloga javnih ovršitelja biti od pomoći onima koji se i sada relativno neuspješno pokušavaju naplatiti ili će javni ovršitelji postati novi “gospodari ” ovršnog postupka potpuno autonomni u provođenju ovrhe vidjeti će se za godinu dana.
Za mjesec dana bit će izabrano 100 javnih ovrhovoditelja u 65 gradova, koji će od 1. siječnja 2012. potpuno samostalno provoditi ovrhe nad kućama, automobilima, plaćama i drugom imovinom i prihodima građana. I ne samo to, oni će voditi i dražbe na kojima će umjesto sudova prodavati sve .
U zemlji punoj kauboja dobivamo još sto novih. Kaubojski, opasan sustav naplate dugova, kako su ga nazvali i pravni stručnjaci, još jednom u ovom jadnom društvu utire put mogućim malverzacijama. Što više kauboja to bolje za Hrvatsku, zar ne?
U zemlji katastrofalne ekonomske politike, zemlji bankrota, ljudi bez radnih mjesta, ljudi koji svakodnevno očekuju gubitak tog radnog mjesta, ljudi koji trpe psihološki teror od bolesnih kauboja i šerifa, kako bi sačuvali svoja radna mjesta, zemlji koja u 20 godina nije uspjela donijeti ekonomsku strategiju, koja je dovedena u začarani krug i gospodarski mrak iz kog se zasad ne vidi izlaz. U takvoj zemlji u kojoj se ne odustaje od kubojštine, donose se nove, potpuno sulude odluke iz kojih ne može ništa normalno proizaći doli vojska ljudi, tisuće i tisuće njih koji će završiti na ulici, čiji će računi biti blokirani, koji će biti gladni, socijalno isključeni, emocionalno osakaćeni s izgubljenim dostojanstvom i vjerom u sebe, građani drugog reda, na margini društva, i kojima nitko u konačnici neće pomoći. Bravo! A zbog čega sve ovo? Zbog poglavlja 23. koji je bio je uvjet za pristup EU, i to onoj istoj EU koja svojim dokumentima promovira vrijednosti društva koje počivaju na nediskriminaciji odnosno jednakosti. Kojoj to jednakosti? Onoj koja nikada nije i neće postojati.
Ali u svemu ovome nije važna sudbina pojedinca, vlastitog naroda, važno je da su političari zauzeli lažnu patriotsku, nacionalističku retoriku koja frca na sve strane, objašnjavajući EU da su pristali na sve uvjete, ali sada baš ne mogu razmišljati o tome, jer imperativ je ipak, zbog katastrofalnog vođenja dosadašnje politike vratiti izgubljene biračke glasove.
M.M.
