Koncert Whitesnakea u Zagrebu

0

  ZAGREB – Svjetska turneja rock-grupe   „Whitesnake“ pod nazivom  ‘Forevermore’ koja je započela koncem 2011. godine dovela nam je u Dom sportova puno veći glazbeni događaj nego li se očekivalo u prvi mah. Posebice kada je riječ o grupi koja je karijeru započela pomalo davne 1977., u vrijeme kada je rock još bio relativno mlad. Predvođene pjevačem Davidom Coverdalom „bijele zmije“ su furiozno odradile ovaj koncert, otimajući argumente svima koji su od ovog nastupa očekivali tek jedan rutinirani gažerski posao zvijeda koje zadnjim dahom žele  naplatiti svoju pomalo ocvalu slavu. Od prvih taktova  skladbe  „Give All Your Love Tonight“ Coverdale je pokazao kako ga nisu slomile niti 63 godine, niti tisuće nastupa. Dominirao je scenom izvlačeći povremeno zadivljujuće visoke tonove svojim osebujnim, još uvijek iskonskim rockerskim glasom. Čini se da Coverdale nije izgubio niti energiju jer tijekom gotovo 100 minuta trajanja koncerta nije niti jedne sekunde stajao na istome mjestu. Iz starih vremena Deep Purple „a cappela“ je otpjevao dio skladbe „Solider Of Fortune“. Za tu skladbu mu u Zagrebu nije niti trebala glazbena pratnja jer je „vojnika sreće“ pjevala cijela dvorana, a među njima mnogi koji nisu bili niti rođeni u vrijeme kada je ova rock balada pokorila svijet. Iako je David Coverdale središnji lik pripovijesti o Whitesnake, ovaj je bend u svim brojnim postavama uvijek pokazivao impresivne glazbene standarde. Posebice kada su u pitanju gitaristi. Prepoznatljive gitarističke solo dionice što su ih na početku karijere Whitesnakea stvarali Ronie Marsden i Micky Moody, s vremenom su nadograđivali virtuozi poput Steve Vaia i Adriana Vanderberga. Današnji gitaristički dvojac Dpugh Aldrich i  Reb Beach nastavili su sa stvaranjem započete rock legende i sinoćnjim su dionicama dokazali da im je mjesto u društvu najboljih.

   Za razliku od većine današnjih rock-grupa „Whitesnake“ su u Zagrebu nastupili bez pirotehničkih i dimnih efekata, bez video-zida i ostalih  scenskih elektroničkih pomagala. Umjesto toga publika se mogla uvjeriti u neiscrpnu količinu energije što je naprosto sukljala s pozornice, dajući svima do znanja da rock još uvijek ima što podariti svijetu.

M. S.