U Dugom Dolu u Općini Vrhovine Dragomir Lekić (46) sa suprugom Dušankom, sinom Milošem i kćerkom Draganom, majkom Kosovkom i ocem Brankom sve je više poznat ličkoj ali i hrvatskoj javnosti jer mu je uspjelo ono što mnogima nije. Naime, Dragomir je u sklopu svoga OPG-a pokrenuo po prvi puta u Ličko senjskoj županiji proizvodnju industrijske konoplje, oko koje se još uvijek lome koplja vezano za njenu opravdanu ili neopravdanu proizvodnju. Lekić je u okviru svih zakonskih propisa u proljeće ove godine zasijao 50 kg sjemenja industrijske konoplje na površini od jednog hektara, i mnogi su čuđenjem gledali na njegov posao, i unaprijed mu predviđali propast. Bilo je tu i priča da sadi drogu, da mu je trud uzaludan i da će njegov posao završiti debaklom.
Ipak, danas, kad se zbroje i oduzmu svi poslovi koje je Dragomir i njegova obitelj morala obaviti da bi mogla sumirati rezultate svoga rada vezane za proizvodnju industrijske konoplje, slobodno se može reći da je uspjeh itekako vidljiv.
Priča nam Dragomir, da je njegova osnovna djelatnost poljoprivreda, tako da je sa obitelji pokušavao živjeti od poljoprivrede, od proizvodnje žitarica i sijena, no nije baš išlo.

Dragomir Lekić
Dragomir Lekić

„Jednostavno smo se na to odlučili. Gledali smo televiziju i zainteresiralo nas je jer smo vidjeli da je to nešto novo ali i da postoje mogućnosti da bi na našoj zemlji to uspijevalo. Nekako čudno su nas gledali, s nevjericom, no mi smo se uhvatili posla, i danas imamo rezultate s kojima smo zadovoljni. Posebno nas raduje jer smo prvi u Ličko senjskoj županiji uspjeli u proizvodnji industrijske konoplje. Svi nas pitaju kako smo to uspjeli, jer mnogi u Hrvatskoj na žalost nisu uspjeli. Ako me pitate u čemu je tajna, mislim da je tajna u kvaliteti zemlje i pripremi zemlje za sjetvu. Riječ je bila o nekakvim preporukama da se baca umjetno gnojivo na zemlju, no mi smo se ipak odlučili da bacimo naše stajsko gnojivo, što se po meni pokazalo ispravno. Kako smo se po prvi puta upustili u ovu vrstu poljoprivredne proizvodnje, kako je bilo puno nepoznanica, tek sada vidimo da nam je prinos mogao biti itekako veći. Sa jednog hektara, na kojem smo posijali 50 kg sjemena industrijske konoplje dobili smo 800 kg. Mi smo s tim itekako zadovoljni no da smo imali bar nekakvog iskustva vjerujem da bi sigurno imali prinos od 1200 do 1300 kg“ – priča nam Dragomir.
Industrijska konoplja je višestruko iskoristiva biljka. Zapisi kažu da su ju još naše bake koristile u izradi kudjelje i platna, a davne 1949. godine na području Hrvatske bila je zasijana na 21 tisuću hektara. Bivša Jugoslavija bila je poslije Rusije drugi izvoznik konoplje u svijetu. Nakon Drugog svjetskog rata svako seljačko gospodarstvo imalo je obavezu proizvoditi konoplju. Od konoplje se može proizvesti velik broj proizvoda, neki autori navode i do 25 tisuća. Ipak danas, kada se svi pozivaju na zdraviji život, mnogi industrijsku konoplju spominju kao biljku koja ima višestruku uporabivost a time i korist. Iako neupućeni konoplju odmah povezuje s opijatima, razlikuju se dvije osnovne podvrste konoplje, obična ili industrijska konoplja i indijska konoplja. Indijska konoplja uzgaja se i koristi kao droga, a obična konoplja koristi se u industriji za proizvodnju vlakna, papira, sjemena, ulja… U Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina konoplja uzgaja na 70 do 100 hektara, i to samo za sjeme iz kojeg se dobiva ulje i brašno.
Ono što izdvaja obitelj Lekić od drugih proizvođača industrijske konoplje je i podatak da dok kod drugih stabljika industrijske konoplje naraste do metar, metar i pol, njihova naraste preko četiri metra a samim tim i prinos je bolji. Ono što sad muči obitelj Lekić je kako i na koji način prodati sjeme.
„Imamo rezultate, proizvod, no kako ga i po kojoj cijeni prodati. Neki, nazovimo ih nakupci ili prekupci nude nam 20 kn po kg, što je ispod svake korektne ponude. Ni ne pomišljam da bi prodao za tu cijenu, jer po svim realnim računicama ali i savjetima mišljenja sam da bi iskrena i realna cijena bila 50 kn po kilogramu“ – kaže Dragomir.
Ne krije Dragomir ni razmišljanja da bi na proljeće proširio poljoprivrednu površinu i posijao značajno više te da bi se u krajnosti okrenuo u potpunosti toj poljoprivrednoj proizvodnji. Ono što je proizvođačima industrijske konoplje još uvijek nepoznanica je kud i što sa stabljikom konoplje. Ono što se izgleda mijenja na bolje je, da rigorozne zakonske odredbe zbog kojih propadaju milijuni kuna uskoro će biti ukinute, a industrijska konoplja moći će se u Hrvatskoj nesmetano uzgajati, prerađivati i prodavati. Ministarstvo zdravlja predlaže izmjene Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, kako bi se omogućio nesmetan uzgoj konoplje u industrijske svrhe. Time bi proizvođačima konoplje bilo dopušteno korištenje stabljike konoplje u industrijske svrhe, koja se sada uništava zbog rigoroznih zakonskih odredbi, iako joj je koncentracija psihoaktivne tvari manja od 0,2 posto. Proizvođači se već duže vrijeme žale da im zbog toga propadaju milijuni kuna, s obzirom da se stabljika može koristiti kao sirovina u izradi više od 20.000 industrijskih proizvoda – od papira, odjeće i obuće do građevinskog materijala i biogoriva. Zakon je do nedavno izričito nalagao da se stabljika mora zaorati, no sadašnji novi zakonski naputci idu ka tome da se i stabljika može iskorištavati.
To bi nas spasilo, pa pogledajte, mi imamo 4.000 bala stabljike industrijske konoplje. To zaorati bila bi neviđena šteta, no ako zakon tako kaže morat ćemo to učiniti. Kad bi to bilo drugačije ipak bi imali drugačije financijske pokazatelje. Uglavnom, mi smo pokušali, uspjeli smo, zadovoljni smo prinosom, samo sada bi trebalo naći tržište koje je korektno, pošteno. Ovih 800 kg sjemena što sam dobio može stajati tri godine, i uvjeren sam da ću za njega naći poštenog kupca. Ako uspijem to prodati, definitivno se okrećem tim poslovima, a vjerujem da bi se i moji susjedi uključili u ovaj vid poljoprivredne proizvodnje, kaže Dragomir.
Obitelj Dragomira Lekića iz Općine Vrhovine potvrđuje da okretanje novoj poljoprivrednoj proizvodnji, pogotovo ako za to postoje kvalitetni uvjeti, čine perspektivu za sve one koji žive u nazovimo to nerazvijenim ličkim općinama gdje je velik broj nezaposlenih ljudi, jer bi gospodarstva s ekološkom proizvodnjom konoplje i drugih manje zastupljenih kultura mogla ostvarivati pristojan dohodak.
Dražen Prša