Detalj s predstavljanja

GOSPIĆ – „Kosinj- Izvorište hrvatske tiskane riječi“, knjiga autora Ivana Mancea predstavljena je u Gospiću. Zanimljivo je to štivo u kojemu autor prikazuje svoja istraživanja koja je provodio 6 godina i u kojima pokušava dokazati da su prve  hrvatske tiskane riječi napravljene upravo u Kosinju. Nakon što je Gutenberg izumio tiskarski stroj tiskarstvo se proširilo po Europi, a postoje i teze da je Kosinj mjesto prve hrvatske tiskane knjige. Mance je u prvom dijelu knjige sintetizirao i analizirao sve što je objavljeno o temi Kosinj-prva hrvatska tiskara, dok drugi dio knjige donosi kartografsku analizu Kosinja. Naime u povijesnim kartama Italije i Hrvatske, odnosno ovoga dijela Europe u 16.i 17.stoljeću Kosinj se naglo pojavio kao toponim,ali i naglo nestao. Zanimljivo ni sam autor nakon svih istraživanja  nije siguran jeli ta prva hrvatska tiskara  bila u Kosinju. Kosinjanin  je po ocu pa je subjektivan i misli da je prva tiskara i bila upravo u Kosinju, no svjestan je i toga da jake adute kao prva hrvatska tiskara  imaju i Roč, Modruš i Senj,ali i Izola i Venecija. Ovo gospićko premijerno predstavljanje Manceove knjige odradila je i jaka i stručna ekipa, filolog prof.dr.sc.Mateo Žagar, kroatist prof.dr.sc.Ante Bežen i povjesničar gospićko-senjski biskup monsinjor dr.sc.Mile Bogović. I oni su svjesni da za sada još nema čvrstih dokaza da je upravo u Kosinju bio prvi tiskarski stroj. Žagar podsjeća da je Lika prije Osmanlijskog osvajanja bila jedna od najvažnijih pokrajina ondašnjeg ovog dijela Europe. Misal Kneza Novaka koji jest prva hrvatska tiskana knjiga iz 1483.godine moguće da je tiskan upravo u Kosinju, u Lici kao tadašnjem glagoljičkom središtu Hrvatske. Žagar podsjeća da se kroz 20.stoljeće puno literature napisalo o mogućoj tiskari u Kosinju bilo podržavajući tu tezu da je kosinjska tiskara prva u Hrvata, bilo smatrajući je netočnom. No Kosinj je u to srednjovjekovno vrijeme bio geografski važno mjesto na brojnim tadašnjim prometnim pravcima. Zanimljiva je Žagarova poruka u situaciji da uvjerenja jeli tiskara bila ili nije u Kosinju treba pomiriti,a Kosinj treba u turističkom smislu razvijati kao glagoljsko središte kao što su napravili Istrani u Roču.   Prof.dr.sc Ante Bežen, jedan od najeminentnijih ličkih intelektualaca ističe da sliku o stvaranju Like i ličkog identiteta treba razvijati još jače. Bez obzira jeli ta prva tiskara bila u Kosinju ili nije treba razvijati lički i kosinjski potencijal na tome da je bila. Prema Beženu Manceova knjiga dobar je doprinos nastojanju da se tema kosinjske tiskare u znanstvenom smislu konačno rasvijetli,ali i kao sredstvo borbe za identitet kosinjskog kraja u vrijeme kada se ponovno aktivno govori o gradnji hidroenergetskog sustava u Kosinju koji bi doveo do potapanja kosinjske doline. Upravo se na tu temu mogućeg potapanja kosinjskog kraja posebno osvrnuo gospićko senjski biskup Mile Bogović koji kaže da  gradnja tog sustava nad sudbinom kosinjana visi kao Damaklov mač,ljudi se osjećaju nesigurnima, a dok se čekaju poplave Kosinj u demografskom smislu kopni. Na odličan je način predstavljanje ove knjige vodio Kosinjanin porijeklom, danas viši stručni savjetnik  u Ministarstvu znanosti prof.Milan Bošnjak koji ističe  da je tema tiskare u Kosinju kompleksna jer iz vremena kada je misal tiskan nema puno materijalnih tragova. Postoje brojne indicije i okolnosti da Kosinj jest mjesto hrvatskog prvotiska,ali i važno mjesto ličke i hrvatske povijesti. Problem Kosinja je činjenica da nema perspektive za opstanak ljudi, nema uvjeta za razvoj tog dijela Like, nema jasne strategije da se za to mjesto nešto napravi pa da se kosinjska tiskara i turistički iskoristi. Odnosno kako reče Bošnjak, zlonamjerno se može reći da baš postoji i suprotna strategija da se ciljano ništa ne napravi kako bi se iseljavanje napravilo što jeftinije i lakše. Inače Bošnjak je prije više od 10 godina pokrenuo akciju s brojnim kosinjanima, napravljen prvi turistički vodič u Ličko-senjskoj županiji kako bi se Kosinj spasio,ali i turistički iskoristio.  Sve je nažalost ostalo na pokušaju jer je izostala potpora onih koji mogu raditi na razvoju Kosinja. „Ako nema u Kosinju neke tvornice, s autoceste nema izlaska za Kosinj,ako se povuku svi resursi iz Kosinja i nema prometnica, kako govoriti o razvoju. Sada se Kosinj suočava s prijetnjom da će ostati bez župnika, pošte ili škole, svako veće mjesto je daleko i teško će biti Kosinju opstati“- boji se Bošnjak i kaže da ga još više od prijetnje gradnje hidrocentrale koja već dugo visi nad Kosinjom brine činjenica da se ne nudi alternativa. A taj status quo prirodnim putem vodi prema izumiranju. Predstavljanje knjige o Kosinju kao izvorištu tiskane riječi u Hrvata osim književnog ili društvenog događaja tako nudi i neku drugu priliku, može postati alat za uzvik protiv gradnje ovoga sustava ili u suprotnom vapaj da se konačno krene s mrtvom točkom pa da se ovom povijesno iznimno važnom mjestu ponudi prilika za novi život i uz novi hidroenergetski sustav.

                                                                   Milan Tomašević