KOSINJ – Meteorološki uvjeti ove su godine već nanijeli puno nevolja mještanima u nekoliko hrvatskih županija. I dok se poplave ponegdje događaju tek povremeno, Kosinj pliva svake godine. Navikli su Kosinjani na sve ovo pa i vremenska razdoblja koriste da bi u te epohe smjestili neke važne nadnevke. Tako će vam reći da se „Mikin mali rodio prije zadnje velike poplave 2010. godine“. Sve očitije klimatske promjene i vodni režimi rijeke Like i njenih pritoka samo su podsjetili na staru kosinjsku tužaljku-rugalicu:“ Kosinjani blago li je vami kad vam voda tira miše s poda!“
I bez poplava život Kosinja nikada nije bio lagodan. Višestoljetna težačka muka, ratovi, suše, poplave i stalno iseljavane, sve je ovo opustjelo jedno od najljepših hrvatskih područja. Na ovome je prostoru do nedavno živjelo 7 000 ljudi, danas niti tisuću. Oboljeli i sasušeni voćnjaci, ruševne kuće i u korov zarasla dvorišta umjesto riječi kazuju kosinjsku golgotu. U starim je zapisima zabilježeno da su Kosinjani svojedobno čak izvozili vino u Mletke, bavili se brojnim zanatima, borili se s vodom i nedaćama. Ali ostajali i opstajali. Onda je između dva svjetska rata počeo rasap koji se nije zaustavio do danas.
Vodostaj Like je u laganom opadanju, ali je stanje na terenu daleko od uobičajenog. Jedini je problem shvatiti što je u Kosinju uobičajeno?!? Do Gornjeg Kosinja i okolnih sela može se samo čamcima. Ekipu Stožera za zaštitu od poplava Općine Perušić prevozi Slavko Jurković-Cajko. Prije ulaska putnika Cajko u čamac stavlja gorivo za motor, poštu, naručene namirnice.
-Dnevno pravim od 5-10 tura čamcem. Svi imaju moj broj mobitela i samo me nazovu da budem spreman. Ovih dana nema novinara. Doći će oni čim voda preplavi most. Onda ćemo im opet biti zanimljivi, pripovijeda pomalo odsutno ovaj razvojačeni branitelj. Predsjednik Stožera Drago Hećimović ističe kako je stanje još uvijek teško, ali se život na ovim područjima ipak nastoji dovesti u normalu.
-Škola u Gornjem Kosinju ne radi već tjedan dana jer je opasno djecu prevoziti čamcima, kaže Hećimović. Škole u Rudinki i Lipovom polju za sada redovno održavaju nastavu. U samom mjestu Gornji Kosinj živi četvero učenika, ostali putuju. Ovdje je narod naučio na nedaće jer poplave stižu skoro svake godine. Jučer je u Gospiću umro jedan mještanin. Pokojnika su morali prevesti čamcem da bi ga se moglo sahraniti na mjesnom groblju. Na sahrani je bio 50-ak ljudi, cijelo selo. HEP za sada nije isključivao struju jer voda nije došla do kablova. Pošta radi normalno, namirnica za sada ima dovoljno, a ako ovo potraje opskrba će također krenuti čamcima, jer nema drugog načina prometne komunikacije, rekao nam je Drago Hećimović. Pročelnik ureda za zaštitu i spašavanje Joso Živković podsjeća da je za svaki slučaj u pripremi još jedan čamac, u slučaju da Kosinjski most nestane u bujici i Lipovo polje ostane odsječeno s druge strane obale. Ekipa Stožera obišla je cijelo područje, od Gornjeg Kosinja, preko Lipova polja pa sve do Rudinke. Pri svakom susretu s mještanima upada u oči da su vedri, gostoljubivi… A voda?
-Voda nas ionako ništa ne pita. Navikli smo na nju, što se tu može-kazuju nam u Rudinki.
Od svih obećanja HEP-a da će se uskoro krenuti sa izgradnjom hidrocentrale „Kosinj 2“ za sada nema ništa. Navodni je krivac za privremeno prolongiranje projekta sićušna riječna školja iz Markova ponora koji je stotinama tisuća godina gutao vodu na dnu Kosinjskog polja. Ovaj je organizam preživio ledeno doba, suše i poplave. Strogi EU standardi priječe da bi se počelo s gradnjom nove brane dok se ne okonča Studija utjecaja na okoliš. U HEP-u su već neslužbeno zbrojili da ih malena kosinjska školjka u ovom slučaju stoji oko 10 milijardi kuna, koliko bi se zaradilo na struji da je gradnja počela 2013. godine. Sa novom branom ili bez nje život se u Gornjem Kosinju sveo na ostatke ostataka. Dođe li do realizacije ovog projekta iselit će se i ono malo ljudi koji ondje danas žive. Osim Gornjeg Kosinja pod vodom će se zauvijek naći Podjelar, Šušanj, Kosinjski Bakovac i još neki zaseoci. Preselit će se tada i živi i mrtvi. Kako vrijeme neumitno teče, nestaju i vremešniji žitelji pa je više praznih kuća, nego li onih iz kojih dim iz dimnjaka kazuje da se život tu još nije predao. Do kada, to nitko ne zna.
Prognoza vremena za ovaj vikend nije sklona mještanima poplavljenih područja jer se najavljuju nove oborine. Kosinjanima ostaje samo gledati u nebo i moliti se da oborine ne budu obilne.
-Biće kako bude, govori brodar Cajnko paleći motor da bi preko velikog poplavljenog polja prevezao još jednu grupu putnika.
-„Nas ionako niko ništa ne pita. Dođu se poslikat’ na mostu u skupim odijelima i reći da nas razumiju. Dokle će ovako -samo dragi Bog zna“!
M. S.
