Čini se kako migrantska kriza u susjednoj BiH doseže vrhunac i polako se otima kontroli. Zadnja masovna tuča u migrantskom kampu Blažuj rezultirala je ozljeđivanjem pet osoba, od kojih je jedna u kritičnom stanju. Svi su ranjeni noževima. Budući je u ovoj tučnjavi sudjelovalo nekoliko stotina migranata, policajaca i dužnosnika IOM, pretučene niti ne spominjemo. Usput su prevrnuta dva policijska vozila i razbijeno je sve što se migrantima u kampu našlo na dohvat ruku. Samo koji sat kasnije dogodila se ispred Tržnog centra Sarajevo tuča gdje su opet radili noževi, kada je ranjen jedan migrant.

Eskalaciju migrantskog nasilja prate i međusobne optužbe političara s pitanjima gdje završavaju milijunska EU sredstva namijenjena stvaranju boljih uvjeta za boravak migranata u toj državi. U mnogim informacijama vezanim uz ubojstva, nasilje i kriminal tamošnja policija često ističe kako „rade na utvrđivanju identiteta počinitelja kaznenih djela“. Na ovaj način se nehotično priznaje kako je malo toga učinjeno po pitanju uvođenja reda u tom smislu jer svi migranti koji uđu u BiH redovno ne posjeduju nikakve dokumente. Pozadina ovakvih makinacija se samo nazire.

Migracije nekad i sad

Prošlo je vrijeme kada su iz država Bliskog istoka, afričkog sjevera, Pakistana, Azerbajdžana i Bangladeša preko Hrvatske 2015. godine u Europu organizirano prelazili migranti sa svim potrebnim dokumentima. Danas nam se pokušava „prodati fora“ o mnogo čemu dobrome što nam ilegalni migranti donose, pa se tako pred kamerama u kampu Lipa kod Bihaća naslikava „migrant-maneken“ koji se kupanjem na -10 stupnjeva C želi pokazati kako drži do higijene.

Na potezu od Bihaća do Velike Kladuše uz samu granicu s Hrvatskom po šumama je niknulo dvadesetak „divljih“ šatorskih kampova. Njihove stanovnike, kao niti većinu migranata po BiH, nitko nije popisao niti im se znade identitet, moguća kriminalna prošlost i sl. Čame i čekaju na „game“, ilegalni upad u RH. Istodobno se u BiH medijima ove ilegalce uspoređuje s bivšim gastarbajterima koji su s ovih prostora hitali na privremeni rad u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Francusku… Razlike su ogromne i filozofija ilegalaca se tu ne može primijeniti. Posebno zato što EU i dalje vjeruje u hrvatsku pograničnu policiju i zaštitu šengenskih granica. A medijsko poigravanje s povijesnim crticama kako se „Krist nalazi na granicama predziđa kršćanstva“ doista nemaju previše veze sa stvarnošću. Osobito od strane onih koji bi i samoga Krsta nazvali-nevjernikom!

M. S.