Foto: A. Bajrić

Tekst pod naslovom „Migranti-katastrofa kojoj se ne nazire kraj“ što ga je ovih dana objavilo državno BiH glasilo „Dnevni avaz“ izazvalo je mnoge nedoumice i povećalo zabrinutost građana zbog ove tematike. Ni državni organi ni razne humanitarne organizacije sa sigurnošću ne mogu kazati koliko migranata dnevno uđe u BiH i iz nje izađe. Državni vrh priznaje kako im za kotrolu granica nedostaje najmanje 1 000 policajaca pa migranti u susjednu državu ulaze gdje hoće i kako hoće.

U prošlu subotu na željezničkom mostu kod Zvornika u Srbiju je iz BiH pokušalo prijeći više od stotinu migranata. Svi su sa srbijanske strane mosta vraćeni natrag, nakon čega su neki krenuli prema Tuzli, a drugi ostali uz Drinu, u nadi da će pronaći novi put kojim će opet pokušati ući u Srbiju. Tako se nakon okolice Bihaća migrantska kriza sve više osjeća u istočnom dijelu susjedne nam države.

Tamošnji mediji isitiču kako u posljednje vrijeme velike grupe migranata lutaju uz obalu Drine u želji da se prebace u Srbiju. Budući da svi imaju mobitele brzo se prooširila vijest po kojoj se u Hrvatsku može lakše ući i iz Srbije koja za to kršenje zakona slabo mari. Osim toga Srbija je bolja organizirana kada je u pitanju smještaj migranata, ali i da postoji način da preko Bugarske i Rumunije stignu u zemlje zapadne Evrope. Nova ruta, nova nadanja za migrantsku sirotinju.

Prostor Autobusne i Željezničke postaje u Tuzli sve je češće odredište migranata koji stižu u taj grad. U BiH ulaze na „mali milijun“ ilegalnih prijelaza, popišu ih u nekom od tzv. prihvatnih centara, a onda su uglavnom prepušteni sami sebi. Svakodnevno ih u Tuzlu stigne između 100 i 200, uglavnom muškaraca mlađe životne dobi, od čega je najmanje četrdesetak povratnika iz Bihaća. Riječ je o državljanima Afganistana, Irana, Pakistana, Iraka, Maroka, Alžira, Eritreje… Pokušali su ilegalno ući u Hrvatsku, ondje ih je uhitila naša pogranična policija. Neki su se vraćali i po 10 puta, a nekima je to ubrzo dojadilo pa sada traže nove načine ilegalnog puta prema EU. Njihova je jedina sreća klimatske naravi jer su svi neadekvatno odjeveni i izgladnjeli, mnogi su i psihički posrnuli za prave zime. Ima ih koji putuju po nekoliko godina. Svakoga dana treba jesti, a novčane zalihe troše se i na krijumčare koji ih nemilosrdno pljačkaju, povezu poneki kilometar puta tvrdeći kako su nadomak Europi. Bilo je vijesti kako su krijumčari od migranata uzimali i po 2 500 eura, vozili ih 20-30 kilometara i onda ostavljali negdje u bosanskim gudurama.

I Srbiji se sada osvećuje što su bez ijedne zapreke ili provjere puštali migrante preko svoje granice sa Sjevernom Makedonijom. Isto su ranije činili i prema BiH. Kada se uvidjelo da RH čuva svoju granicu, migranti se opet okreću prema Srbiji, Bugarskoj i Rumunjskoj. Jedan od većih problema jest odnos Madžarske prema ovoj problematici jer je ta država dobar dio svoje granice opasala žicom. Rigorozni su i u Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj gdje migranti u zadnje vrijeme također nisu dobro došli.

Iz BiH sve su učestalije vijesti o humanitarnoj katastrofi u kojoj se nalaze tisuće migranata, za što humanitarne udruge sve glasnije krive nesposobnu vlast. Migrante su godinama primali samo na popise, uz minimalne uvjete prilikom smještaja i skrbi. Iako se iz EU hvale (ili žale?) kako su unatrag godine i pol za tu svrhu vlastima BiH izdvojlili oko 48 milijuna eura. Zvuči nevjerojatno da su neki migranti na put krenuli kao dječaci. Svoju zrelost dosegli su u pjeešačenju. Bez škole, valjana odgoja ili bilo kakve beneficije koje uživaju njihovi vršnjaci u toliko željenoj EU. Umjesto toga obećanog raja koji ih je mamio od 2015., sada mnogi spavaju na betonu jer su sva migramntska prihvatilišta u BiH i Srbiji uglavnom krcata, a novih kapaciteta nema.

Govoreći za BiH medije mnogi migranti najtežom, ali i najbližom rutom ocjenjuju ličke vrleti i planinu Plješivicu. Tvrde kako ih je tamo umrlo ili poginulo desetak, ali njihova tijela nisu pronađena. Nakon što su ih većinu prilikom ilegalnog ulaska u RH pohvatali pogranični policajci i vratili natrag, a bihaćki prihvatni centri postali prenapučeni, sada se mnogi okreću prema Tuzli i Srbiji.

L. O.