Krumpir je ove godine odlično rodio. Na brojnim mjestima kroz Liku postavljeni su štandovi ili tačke u kojima se nalazi vreća toga popularnog povrća i vrhunskog ličkog brenda. Mnogi proizvođači već sada brinu gdje će spremiti ili plasirati proizvedene viškove jer ih nemaju gdje prodati niti imaju adekvatne skladišne prostore. Svako malo na proljeće će se opet događati ružne scene odbačenih vreća krumpira u prirodi. Osim što je to ekološki neprihvatljivo, valja nam pogledati i humanitarnu stranu te priče.
Dovoljno je nazvati Caritas ili Crveni križ i njihovi će volonteri preuzeti krumpir. Tako će preuzeti krumpir nahraniti neka gladna usta, vlasnik će učiniti dobro djelo, a neće morati vući vreće niti trošiti vrijeme i gorivo da bi se riješio takvog balasta.
Prije desetak godina jedna je austrijska tvrtka nudila ličkim poljoprivrednicima otkup viškova krumpira koji su već tada bili proklijali u vrećama i svakako nisu bili u tzv. TOP formi. Dio poljoprivrednika jedva su dočekali ovakvu ponudu i prodali takav krumpir, barem da pokriju dio troškova proizvodnje. Bolje nego da ga moraju bacati. Oni kojima je ovakav otkup zvučao ucjenjivački nisu željeli prodati svoj krumpir. Na proljeće su ga morali voziti na smetlišta ili su ga bacali po šumskim puteljcima. U najboljem svjetlu se pokazala ona stara poslovica po kojoj „od inata nema goreg zanata:“
L. O.
