Nakon mnogo godina obrt „Plitvička štrudla“ iz Mukinja nema više štand na ulazu br. 1 u NP Plitvička jezera. Umjesto toga vlasnici obrta Gordani Radaković ponuđena je lokacija podalje od uobičajene rute posjetitelja. Posao je sada minimalan, puko preživljavanje.

Gordan Radaković
Gordan Radaković

-Javila sam se na Natječaj i ponudila najam u visini od 7 tisuća kuna+PDV mjesečno. Štand je dodijeljen onome tko je platio više od dvostruko, 16 tisuća kuna. Tu nema ničega spornoga. Mjesto za moj sadašnji štand plaćam svega 2 tisuće kuna, ali tamo jednostavno nema kupaca. Kako preživljavam? NP Plitvička jezera u svoje tri trgovine prodaje moje kolače, a dio kolača prodaju trgovački centri Kaufland i Konzum. Ovim se poslom bavim 14 godina, zapošljavam petero radnika, a naši su kolači odavno prepoznati kao vrlo ukusni i bez kemije. To su dokazale i mnoge inspekcije, govori nam Gordana. Žali se na nelojalnu konkurenciju koja voće za svoje kolače šverca iz Bihaća,  kolače prave od gotovih smjesa i onda ih dovoze iz Zagreba. Otvore štand na par mjeseci i to je to.

Odnos NP Plitvička jezera prema lokalnim obrtnicima Gordana smatra vrlo korektnim, samo da nije muljanja sa strane. Slično su nam rekle još dvije sugovornice s područja Korenice.

-Kolače prave iz vrećica, pa se ne muče kao mi da im kolači budu pravi, domaći. Ukusni i kvalitetni. Kupci kod njih kupe kolače i odu, a ni ne znaju što su kupili i pojeli. Inspekcije to nije briga. Ako materijale za te umjetne kolače kupe u BiH, oni su uvijek jeftiniji za proizvodnju, ali i  uvijek manje ukusni od naših, žale nam se dvije „babe kolačare“, kako su ih prije desetak godina šlampavo krstili neki lički novinari.

-Nismo mi nikakve „babe kolačare“. Ako je ovo područje nacionalnog parka, pitamo se kakvi su to lički, domaći  kolači pečeni u Zagrebu i Karlovcu, od smjesa i sirovina kupljenih u Bihaću??

L.O.