Mijo Orešković (56) iz Otočca ubraja se među one hrvatske branitelje kojima nije trebao mobilizacijski poziv da bi se 1991. stavili na raspolaganje Domovini. Iako je do rata živio i radio u Splitu i Zagrebu, odlučio se nakon rata ostati u rodnom Otočcu. Kaže kako mu nakon rata nije padalo na pamet tražiti vojnu mirovinu. Skrasio se, oženio i otac je četvero djece. Poduzetnik je čija sirana Eko-Gacka ubire lovorike, pohvale i komplimente za svoje proizvode. Jedini je problem što se od komplimenata ne živi. Proizvođači sira i mljekari posvuda su već niz godina u nezavidnom položaju. Potvrđuje to i Mijo u razgovoru.
-Gacka dolina je prelijep kraj, ekološki čist i s vrhunskom kvalitetom mlijeka. Međutim, sve je manje proizvođača mlijeka jer su sela opustjela, a gospodarstva usitnjena. Imamo vlastitu cisternu koja svaki drugi dan prikuplja mlijeko od 25 kooperanata. Kvaliteta našeg sira je vrhunska i neupitna. Kupci na njih odlično reagiraju, ali sireve najviše plasiram u velike gradove. Prodaja u Ličko-senjskoj županiji je gotovo zanemariva i oslanja se na Gospić i Otočac. NP Plitvička jezera deklarativno je za domaće proizvode, ali domaći sirevi tamo slabo prolaze. Da nije Rijeke i Zagreba teško bismo opstali, ističe Mijo. O stanju u proizvodnji sira u hrvatskoj ilustrativan je i slučaj Zagrepčanke Lidije Šimatović. Završila je Agronomski fakultet, smjer mljekarstvo, i mjesto za stažiranje našla je tek u Otočcu, u sirani Eko-Gacka.
Mijo je ipak rođeni optimist i ne predaje se olako. Kaže kako će i dalje nastojati u svojoj sirani stvarati vrhunske sireve, među kojima lički škripavac čini gotovo 70% proizvodnje. Tu su i skuta, basa, polutvrdi i tvrdi sir, odnosno sve su to proizvodi za koje je u ovih 10 godina postojanja dobio pregršt medalja, pohvala, zahvalnica… Mijo je u Prozoru na djedovini stvorio mali turistički raj sa uređenim teniskim terenima jer vjeruje u svoj zavičaj i nada se da će njegova djeca ovdje naći budućnost.

M. S.