GOSPIĆ – Zamislite školu u kojoj nema učionica, niti nastavnih pomagala, nema ograničenog školskog sata, zvona, niti bilo čega što smo naučili povezivati sa svakom uobičajenom školom. U Rizvanuši pored Gospića proveden je prošloga tjedna Međunarodni projekt Hrvatske škole Outward Bound u Lici za mlade. Ova škola ima svoje sjednište u Velikom Žitniku, u staroj zgradi osnovne škole koju im je na rok od 30 godina na uporabu dao Grad Gospić. Zgrada se renovira, pa su polaznici ovog projekta smještaj našli u adrenalinskom parku “RozvanCity” u Rizvanuši pored Gospića. Ondje smo zatekli polaznike ove posebne škole, ili “škole života”, kako neki nazivaju ovaj projekt. Primila nas je koordinatorica projekta Lana Novosel, vedra zagrepčanka i “neizlječiva” zaljubljenica u prirodu.
-Ovoga puta u Liku smo doveli 25 mladih ljudi iz pet europskih država. Outward Bound je specifična po mnogo čemu. Polaznici na početku ove škole u prirodi niti ne sanjaju što će morati proći, kakve se fizičke i psihičke kušnje pred njih stavljaju. Upravo je jedan od ciuljeva ove škole u prorodi: naučiti ljude da vjeruju u sebe, da uvijek mogu vise, da se socijaliziraju i unutar grupe prebrode sve što se od njih traži. Taj timski rad također je jedan od posebnosti ove škole. Ti su ljudi uglavnom iz većih gradova, navikli na komfor i kvalitetne uvjete života. Zamislite kakve se promjene u njihovim životima događaju kada po 12 sati pješače po kiši, kroz šikare i močvarne terene. Kada spavaju na otvorenom, mokri i promrzli. Na kraju ovakvog projekta oni su čvršći, odlučniji, puni samopouzdanja, ambiciozniji, cijene timski rad. Ono što svakako treba istaknuti je to da je Hrvatska škola Outward Bound neprofitna organizacija osnovana s ciljem uvođenja Outward Bound sustava školovanja u Hrvatskoj. Udruga je osnovana u srpnju 2005. godine, a osnovala ju je grupa iskusnih i uglednih osoba iz znanstvenih, poslovnih i avanturističkih krugova. Članica je uglednog i u svijetu priznatog međunarodnog sustava školovanja Outward Bound International. Naša misija je potaknuti ljude da otkriju svoj potencijal i stvore bolji svijet za sebe i svoju okolinu kroz izazovna iskustva u nepoznatim situacijama. Riječ je o pustolovini, suočavanju s nepoznatim izazovima, pomicanju vlastitih granica, razvijanju hrabrosti, otpornosti, ustrajnosti, odgovornosti, prilagodljivosti u svim situacijama, jedinstvu, suosjećajnosti, društvenoj odgovornosti i vještinama timskog rada – životnim vrijednostima. A sve to u spektakularnim područjima Hrvatske – šume, planine, rijeke, jezera i more – gdje je divljina naša velika učionica, rekla nam je Lana Novosel.
Gabrijla Važmar iz Požege završila je fakultet elektro-tehnike i računarstva i jedna je od polaznica ovoga programa. Pojasnila nam je kako izgleda jedan obični dan ove neobične škole, koje su posebnost nastave u prirodi, nastave bez školske poloče i uobičajenih didaktičkih pomagaa.
-U ovoj školi nikada nije dosadno. Svaki dan na redu je nešto novo, neki novi projekt u koji su svi uključeni. Najprije smo se kroz različite akitivnosti međusobno upoznali, zapamtili imena. Jako je važno da se ljudi zbliže, da vjeruju jedni drugima.Trećega dana naše škole mišli smo na ekspediciju i tu se vidi da se ljudi moraju oslanjati jedni na druge jer smo u prirodi i nemamo nikakvih tehničkih pomagala. Ne možemo nazvati nekog prijatelja ili roditelje i očekivati pomoć.Sve moramo sami. Ekspedicija je trajala dva dana, a svatko od nas je imao svoju zadaću kako bismo svi zajedno preživjeli u prirodi. Vrijeme je bilo vrlo lose, kiša i glib. Spavali smo u nekakvom skloništu i navečer smo jedva čekali da naložimo vatru. Najteći je problem bio motivirati ljude da izdrže jer smno svi mahom iz gradova, potpuno nenavikli na ovakva iskušenja. Uspjeli smo, a to je konačni cilj ove škole, kazala nam je Gabrijela.
Ines Bošnić je buduća liječnica i dolazi iz Zagreba. Boravak u Outward školi smatra vrlo vrijednim iskustvom.
-Osim nas iz Hrvatske, ovdje je bilo Čeha, Talijana, Portugalaca i Poljaka. To donosi različite jezične i kulturološke razlike među ljudima. To nam nije bio problem jer smo komunicirali na engleskom i svi smo se dobro sporazumijevali. Postoje i kulturološke razlike i razlike u mentalitetima. Lako prepoznati ljude sa sjecera i mas južnije. Sjevernjaci problem uvijek shvaćaju puno ozbiljnije od južnjaka. Balans je ipak bio odličan.Razlike u razmišljanjima ipak čine jednu harmoniju i u konačnici komapktnost. Slobodnog vremena bilo je vrlo malo iI to u večernjima satima. Outward škola ne podržava korištenje Interneta i ostalih tehnoloških pomagala. Nismo smijeli nositi mobitele i to mi je najprije bio šok. Kasnije sam se navikla i lakše sam to prebrodila nego li sam u prvi mah mislila. Oko nas se događalo toliko zanimljivih stvari da mi mobitel i Internet nisu niti padali na pamet. Što će mi u prirodi virtualni prijatelji pored prijatelja iz grupe i ljudi oko nas?!?
Kako smo mogli čuti Outward škola djeluje na ponešto posebnim proncipima. Konačni joj je cilj kod ljudi podići samopouzdanje, svijest o vlastitim vrijednostima koje valja upotrijebiti u svakodnevnom životu. Ovakav vid školovanja nije neka novost i već se stoljećima koristi, posebice pri vojnoj izobrazbi, a osim stjecanja kondicije ima itekako važne ostale pragmatične vrline. Zbog velike povezanosti ovih školskih programa s prirodom, Lika svakako nije slučajno izabrana za veliku učionicu.
M. S.
