Već je desetljećima u dječjoj literaturi obljubljeno štivo „Alisa u zemlji čudesa“. Dobra i pristojna djevojčica našla se u zemlji gdje sve puca od budalaština, a pretendenti za glavne face su ožujski zec i ludi šeširdžija (ili po starinski-klobučar“). Po mnogo čemu Alisa se mogla zateći u Lici i ovdje doživjeti i prepričati svoje doživljaje kao skup nelogičnosti, čudesa, gluposti i fenomena.
Likova iz zločeste izreke „dok je Like-nema logike“ i danas ima na pretek. Posebni smo po mnogo čemu. Zamislite da čovjek u zatvoru provede udarne dane akcije „Oluja“ i onda se poslije naslikava i daje izjave s ordenom Oluje. A to je jedinstven slučaj koji se na tlu Hrvatske dogodio samo u Lici. Ili da dobivate dvije plaće istodobno, a obje iz „državnih jasli“. Jedna kao plaća, a druga se zove naknada. I tako godinama. Fenomen je i onda kada dobijete otkaz u nekoj firmi zbog budalaština pa se onamo uskoro vratite u stalni radni odnos. Nema tu čuđenja kada ste nezamjenjivi, s intencijom da tako i ostane.
Ništa manji fenomen nije kada se iz daljine teleportirate i po potrebi budete žestoki branitelj. Jedino vas u tome kasnije ometaju neki zločesti jer vas nisu stavili u Registar hrvatskih branitelja. Kao dokazanog borca. Otvorite tisuće radnih mjesta koje vam nitko ne prizna, nego se ljudi i dalje iseljavaju. Čak se spominju i vaše laži iako se dobro zna da vi uvijek govorite istinu. Tako vam Bog pomogao. Djevojčici Alisi su sudili u bajci i ona se čudila što je niko ne sluša, niko joj ne vjeruje. A imate najbolje namjere u svemu pa ste na radost djece spojili Sv. Nikolu, Dida Božićnjaka i Djeda Mraza. Da se troši više slova uvedete prosinac umjesto adventa. Ljudi to ne razumiju. To bi slabo razmumjeli i psihijatri, a ne Alisa u Lici, zemlji čudesa.
Nismo nikoga imenovali pa tako niti uvrijedili. Lažne veličine će se ionako same prepoznati. A materijala za slične bajke ima ne pretek.
L. O.
