Još malo vremena i prestaje predizborna kampanja. Kao i za svakih izbora u Hrvata, tako je i ovoga puta do izražaja došla tvrdnja politologa, komunikologa, sociologa, «pi-ara» i inih ljudi od struke vezane uz audio-vizualnu komunikaciju. Struka će i dalje  uporno kazivati kako predizborna kampanja ne traje 15-20 dana, nego li sve vrijeme političkog djelovanja stranke ili neovisnog kandidata. U Lici nam se i ove godine dogodilo da su se probudili neki lokalni politički lideri i elite tražeći od nas povjerenje, tj. naš glas. Tri godine i jedanaest mjeseci dubokog političkog sna predugo je razdoblje. Za buđenje iz takve hibernacije svakako treba više od obamrlog metabolizma koji je kod nekih funkcionirao tek toliko da se svakih par mjeseci oglase  šturim priopćenjem ili loše organiziranom pressicom.  Malo je bolje i s aktivnostima političara iz tzv. nacionalne šarže. Tako nam se ponovno događa da  nas Ličane i Ličanke uglavnom zaobilaze visoki stranački dužnosnici. Uz časne iznimke, čini se da nismo nikome previše važni. Treba ljude i razumjeti. Kampanja je prekratka i skupa, Lika ima mali broj glasača, a što se  omjera političkih snaga  na terenu tiče, sve je manje-više jasno i bez kampanje i zamorne statistike. Prema brzoj računici pohod Lici bio bi za većinu političkih karavana samo uzaludno gubljenje vremena. Nismo bolje prolazili niti izvan predizbornih vremena. Opet čast iznimkama-istini za volju. A ostali? Tu i tamo u Lici bi se zatekao poneki  politički lider. Došao bi «izraziti duboku zabrinutost za stanje na  terenu», a zapravo bi načinio kraću stanku na putu od sjevera prema jugu ili obrnuto, kako bi se malo pokazao u javnosti. Takvi susreti nazvani su «radni sastanci», a sav bi se rad počesto svodio na konzumaciju ponekog kilograma janjetine. Baš kao što je to nekada činio znameniti «janjičar» i tamanitelj ličkih delicija Jakov Blažević. Njemu se na koncu balade događalo da niti ne zna gdje se nalazi u svojim janjičarskim pohodima pa se  u Otočcu zahvalio Gospićanima «na dobroj  laji i drugarskom prijemu».

       Tražeći novinarsku informaciju doznajem da će tek mali broj  stranačkih lidera nacionalne šarže  doći u Liku. Te časne iznimke  nije dobro spominjati u tekstu da ne bih nekome poslali račun za političku promidžbu. Većina će ih  kroz Liku opet proći samo  na proputovanju prema jugu. Ovoga puta se neće zaustaviti niti da bizarno «izraze zabrinutost, obećaju radna mjesta, ukidanje poreza, veća prava za branitelje i sl.». Na pamet mi (nehotice, dakako) pada parola pariških studenata s demonstracija iz 1968. Tada je svijet obišao transparent «Budimo realni-tražimo nemoguće». U slučaju Like   ovaj transparent i sintagmu valja promotriti s dužnom pozornošću jer glagolski oblik «tražimo» može s dvojakim akcentom biti imperativ ili prezent. Izbor naglaska  valja ostaviti na izbor onima što im je Lika već godinama- najbolja za zaobilaženje.

M. S.