Danas Crkva spominje niza otajstvenih događaja neposredno pred Isusovu muku.

U Misi večere Gospodnje slavimo Kristovu posljednju večeru, kada je u oproštajnoj večeri ustanovio sakramente Euharistije i Svetoga reda.

Euharistiju toga dana slavimo spominjući se svega što je Isus za nas učinio, za nas je živio, umro i uskrsnuo.Posebnost slavlja sastoji se u tome što za vrijeme pjevanja Slave zvone sva zvona u crkvi, a nakon Slave više ne zvoni, niti orgulje ne sviraju do Slave u Vazmenom bdjenju.

Time se želi naglasiti ozbiljnost i drama Kristove muke i njegove smrti. U nekim zajednicama održao se običaj pranja nogu. Ovom slikovitom gestom svećenik ponavlja ono što je Isus učinio svojim učenicima. Gospodin se ponizio kao sluga, te je na početku svoga oproštaja s učenicima ostavio djelo neizmjerene poniznosti i ljubavi. Čim završi Sveta misa, svečano se prenose posvećene hostije, dakle Tijelo Kristovo, u posebno svetohranište za taj dan priređeno. Hostije se čuvaju za pričest na Veliki petak, budući da se na taj dan ne slavi Sveta misa. Kada se posvećene hostije u ciboriju pohrane u predviđeno svetohranište, vjernici se klanjaju u tišini pred tajnom Presvete euharistije. Nakon kraćeg klanjanja s oltara se otklanja oltarnik i svi ukrasi, te oltar ostaje prazan i “gol”. Oltar predstavlja Krista. Kao što je Krist bio na Kalvariji sramotno svučen, tako se u spomen na taj događaj raskićuje oltar.

/ bib /