Primorci bi rekli „bura je najzdravije vrime“! Treba se malo toplije obući i gledati kako „priskače“ obalu. Svoju osornu snagu bura obično pokazuje tek kada se razmaše kojih stotinjak metara nad pučinom, kada „zadimi“ i stvori prepoznatljive kreste nastale neumornim refulima.
Kada su prije nekoliko godina jednog Zagrepčanina u Senju naivno pitali što zimi radi na rivi, TV-novinarka je dobila „otirač-odgovor“.
-Budući da je pametnome i kiša glazba, onda je bura iskon kakav se može samo poželjeti i doživjeti-glasio je odgovor.
S obzirom na daljnji komentar mlađahne kolegice novinarke čini se da do nje odgovor nije dopro.
Slično je ovih dana u Karlobagu. Na oba parkinga kod plaže Tatinje nalazi se svega jedan strani kamper. Mladi je par sišao na žal i sjeo na podmetač. Bura ih je „priskakala“ i samo se čuo njen huk. Jedan postariji i dobronamjerni Bažanin kratko je komentirao:
-A dica moja, bište doma, bilo di samo di je teplo. Lipa je bura i po zimi, ali kada je gledate iz kuće.
Nisu ga poslušali ili ga možda nisu razumjeli. Lingvistički ili mentalno. Ostali su tako na Tatinji dok zalazak Sunca nije najavio rastanak s tim danom.
L. O.
