Sasvim je sigurno da će lokalni izbori biti jasan pokazatelj stanja na hrvatskoj političkoj sceni, posebno za dvije najjače stranke. HDZ sa novim vodstvom i Tomislavom Karamarkom imat će priliku pokazati koliko su se učvrstili kao lideri oporbe dok će SDP imati priliku saznati što ljudi uistinu misle o njima i njihovoj Vladi. Svima je jasno da nakon poraza na parlamentarnim izborima i tektonskih promjena na čelu stranke, lokalni izbori bit će važan trenutak za budućnost HDZ-a. Ovi, možemo slobodno reći prvi izbori, na kojima će ih predvoditi Tomislav Karamarko nisu važni samo zbog osvajanja vlasti već i zbog mira unutar vlastitih redova, kojeg neće biti ako rezultat izostane. Bit će to svojevrsno prebrojavanje krvnih zrnaca.
Ako promotrimo kako SDP, kao vodeća stranka, vodi državu ne možemo se oteti promišljanju da što god je započeo, ništa mu još nije uspjelo. Sve priče o boljitcima stalno se odgađaju i premještaju za neka druga vremena, a narodu se opet i opet, obećavaju neka bolja i sretnija vremena kao bi se zamaglila neugodna i mučna sadašnjost. S druge strane pak, narodu je dovoljno prebacivati tv programe pa da im, a da i ne moraju voljeti SDP, HDZ bude mrzak jer dok je televizijskih slika iz sudnice sa suđenja Ivi Sanaderu i stranačkom vrhu HDZ-a, SDP se koliko god traljavo provodio svoje obećane kukuriku smjernice nebi trebao brinuti za vlast.
Ako se osvrnemo na prošlost, mogli bi se zapitati kome bi ona trebala ići u prilog, da li HDZ-u koji je dosadašnjom vladavinom u Lici nešto i učinio te ju izvukao iz degutantne magle, jer željeli mi to priznati ili ne, oporba u Lici postojala je kao dio političkog anonimusa, koja je tek balansirala kako bi „igru učinila zanimljivom“. Da se „krvna slika“ političkih zbivanja u našoj županiji itekako mjenja, u prilog govore mudra promišljanja unutar svih političkih stranaka, od kojih su neke već odredile buduće predvodnike, dok neki još uvijek slažu politički mozaik iz kojega se nadaju složiti najbolju sliku koja bi mogla pomutiti puno toga u političkim sferama ovdašnjeg života.
Ako se mene pita, a očito je da ne, nezadovoljan sam što je izborna kampanja za gradska i općinska vijeća te gradonačelnike i župane započela ovako rano, i ne samo to, trajat će još puna četiti mjeseca jer su lokalni izbori, zajedno s izborima za europske parlamentarce, zakazani za sredinu svibnja ove godine.
Već sada na našim portalima istaknuti su pojedini kandidati za župana, gradonačelnike i moram se zapitati zašto se to radi na takav način, zašto mediji forsiraju temu koju su otvorile političke stranke, preuranjeno i nepotrebno. Ako znamo, a znamo, lokalni izbori službeno odvijaju se s izbornom kampanjom od mjesec dana prije održavanja, i ovako rastegnuti, koštaju nas više i pretvaraju u višemjesečno nadigravanje stranaka i strančica te dokonih grupa koje stvaraju svoje izborne križaljke, prave račun bez gostioničara a sve na leđa građana kojima gori pod petama zbog blokada računa, kroničnog nedostatka posla i novca ali i – nade. Mislim da mi se neće uzeti za zlo ako napišem da mi dosadašnja stranačka nadigravanja više izgledaju kao loša imitacija gavrilovićeve paštete, kojom se nastoje zadobiti povjerenja građana što bi i doveo do zaokruživanja naziva stranke ili određenog kandidata. Anketama nikad nisam davao važnosti, jer one koje su do sada provedene, nepouzdane su, ankete na portalima uglavnom su namještene od eštablimenta zaduženog za klikanje, a komentare ispod informacija na portalima vode anonimusi što nije doprinos transparentnosti političkih procesa i demokratizaciji.
Nadam se da će u ovoj „Grimm političkoj utrci“ biti i pametnih javnih tribina na određene teme ( npr. kako vidim Gospić ili Otočac u slijedeće četiri godine) i da će biti puno manje izbacivanja prljavog veša političkih takmaca, a puno više pravih i konkretnih obrazloženja realnih vizija razvoja. Ako krene sa ponavljanjem „oni su krali, a narodu smo mi davali“, to zasigurno neće biti dovoljno jer stanovnici ove, napaćene župnije i svakog grada i općine žele čuti hoće li se staviti u funkciju neki vitalni i kapitalni objekti, što će biti s komunalnom naknadom, što pojedini kandidati misle o porezu na imovinu i općenito poreznoj politici, cestogradnji, željezničkim prugama, razvoju lokalne samouprave, slobodi medija i nadasve, funkcioniranju pravne države. Radovalo bi me ponajviše da se napokon i kod nas u Lici uvedu izravna sučeljavanja kandidata, da osjetimo živu riječ i naravno, posredovanje osjećaja, znanja, iskazivanje staloženosti i kreativnosti, a ne da na malim ekranima gledamo prožvakane političke face koje nas se uostalom toliko i ne tiču. Pa evo, zamislite samo javno sučeljavanje Petra Krmpotića i Nikole Marasa u gospićkom „KIC“-u, zar nas to nebi zagolicalo da vidimo kako će odgovarati na pitanja svojih stanovnika i to „uživo“ ?!
Dosadašnja TV i foto naslikavanja, političke ampre juhe, dosadna ćevapćić pisanja i dijalozi na portalima, samo su sredstva kojima nas naši vrli političari žele pridobiti, a sve samo zbog svoje koristi. Moramo znati, a većina nas to i zna, da sve što će se događati do svibnja 2013. trebalo bi nas uvjeriti da se politika ne shvaća kao puki osobni interes, odnosno mazanje Nutelle na kruh, nego kao moralno, časno ponašanje i prije svega, rješavanje nagomilanih problema lokalnih zajednica i ljudi koji žive u njoj. Ako ne đođe do tih, nazovimo moralnih preporoda, onda ću ne samo ja, nadam se i mnogi drugi, najvjerovatnije ostati kod kuće i svoj glas dati mica-maci, a ne odlaziti do biračkih kutija i zaokruživati one stranke i kandidate za koje unaprijed znam da se neće držati obećanja, da će nastaviti sa svojim, davno ispričanim pričama…tralalalala.
Dražen Prša
