Na blogu koji se inače naziva portal „Slobodna Lika“ osvanuo je danas još jedan  od niza tekstova visoko moralnog i jednako tako obrazovanog novinara, mojega dužnika Željka Popovića. Iako u principu ne reagiram na njegove budalaštine, već ih uredno rješavam na sudu, primoran sam reagirati samo zato kako ovaj smiješni elektronički medij svojim izmišljotinama ne bi doveo nekoga u zabludu.

Već dulje vrijeme pišem tek povremeno, isključivo klasične novinarske, životne teme, i za razliku od Popovića znam razlike između velikog i malog slova, padeža i osnove hrvatske gramatike. Ne znam na kojoj me to konferenciji  vidio Popović, jer on svoje materijale uglavnom nalazi u  birtijama. Budući mi je dužan poveću svotu novca bilo bi korektno da o tome nekada napiše ponešto jer se on kao moralna veličina doista treba držati nekih principa na koje se tijekom brojnih sudskih parnica voli pozivati. Između ostaloga da ne blati tuđe obitelji. Poradi istine moram mu poručiti kako sam rođen u Rijeci, a ne u Teslingradu. Termin „Teslingrad“ danas koriste još samo četnici i neznalice. U Rijeci sam i diplomirao, pa nisam po struci bravar, kao to počesto lupeta obrazovani  Željko Popović (kojega jedan kolega bloger od milja naziva Željko „Down“ Popović). Staviti moju malenkost u kontekst rezultata zadnjih lokalnih izbora može doista zločest i priglup čovjek. Iz više razloga nisam  poslao demanti na prizemni i promašeni tekst Ž. Popovića i to iz više razloga. Njegov blog ne smatram relevantnim u medijskom smislu, osim onda kada se s tužbama obraćam sudu, kao što ću i ovoga puta učiniti.

Zahvaljujem Uredništvu na uvrštenju!

Marin Smolčić, novinar