Naslovnica Vijesti „Medački džep“ je bila blistava oslobodilačka operacija

„Medački džep“ je bila blistava oslobodilačka operacija

1

Prije 26. godina munjevitom operacijom Hrvatske vojske i policije oslobođeno je oko 220 km2 prostora ispod Velebita. Obilježavanje ove povijesne bitke od 9. rujna 1993. započelo je danas svetom misom u katedrali Navještenja blažene djevice Marije za sve poginule pripadnike Hrvatske vojske i policije koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. Potom je kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata održana komemoracija s polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća.

Vijenac u ime predsjednice RH Kolnde Grabar Kitarović su položili izaslanik Ante Deur i savjetnik ministra unutarnjih poslova general Mladen Markač. Ministar branitelja Tomo Medved bio je izaslanik premijera Andreja Plenkovića, dok je u ime predsjednika Hrvatskog sabora počast poginulima odao izaslanik Darko Nekić. Slijedila su izaslanstva brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, a izaslanstvo Ličko-senjske županije, gradova i općina predvodio je župan Darko Milinović. Riječi molitve kazivao je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. Na komemoraciji su sudjelovali i generali Drago Matanović, Josip Lucić, Ljubo Ćesić Rojs i kao sudionik operacije iz redova MUP-a Željko Sačić.

Potom su sudionici komemoracije mimohodom ulicama Gospića stigli na Trg Stjepana Radića gdje je održana svečana priredba, uz taktičko-tehnički zbor 1. motorizirane bojne „Vukovi“. Uz svečani postroj Hrvatske vojske i policije govornici su se prisjetili tih teških ratnih dana. Jedan od sudionika operacije „Medački džep“ iz redova specijalne policije bio je saborski zastupnik Stevo Culej koji u govoru nije štedio hrvatske političare.

-U rat smo krenuli otvorena srca i bez kalkulacija. Kada smo se vratili iza nas su ostali krvavi rovovi, mnoštvo poginulih prijatelja. Zatekli smo malo razumijevanja. Sjećamo se svih onih velikih govora na političkim skupovima. Mi smo upijali njihove velike domoljubne riječi. Danas ih nema nigdje. Negdje su dobro zbrinuti. Nekom rat, nekom brat. A mi još uvijek obilazimo nekadašnja ratišta, groblja i sjećamo se naših poginulih, umrlih i invalida. Nosimo svijeće i tugu u srcima sjećajući se tih dana. Oni se toga ne sjećaju pa zato mogu bez emocija izaći pred nas i govoriti nam satima. Govorim o vremenu u kojem živimo. Je li se isplatilo? Jest, ali to nije Hrvatska kakvu smo željeli. Sjećamo se Vukovara, Škabrnje, Gospića, Markove crkve… Sjećamo se i neprocesuiranja srpskih ratnih zločinaca, ali i naših osuđenika generala Mirka Norca i Tomislava Merčepa. Čekam dan kada ćemo svi zajedno progovoriti o tome, emotivno je istupio Stevan Culej.

Nazočnima su se obratili izaslanici državnog vrha ministar Tomo Medved, državni tajnik Darko Nekić i savjetnik predsjednice Ante Deur. Komentirajući govor Stevana Culeja Ante Deur je ustvrdio kako razumije njegove emocije.

-To su emocije na čijim je temeljima predsjednik Tuđman i gradio hrvatsko jedinstvo i Hrvatsku vojsku. Bez dovoljno oružja i međunarodnom zajednicom koja nam tada nije bila sklona. Domovinski rat je bio i u Haagu i mnoge su se stvari dešavale koje nam nisu išle u prilog. Svaki sudionik Domovinskog rata ima pravo na svoj način doživljavati ono i današnje vrijeme. Ministar Medved je istaknuo kako oni koji danas iz Srbije provociraju Hrvatsku su oni isti koji su 1991. nasrtali na nas. Uvijek treba reći da hrvatski vojnik i policajac nikada nije prešao granicu Srbije. To je država koja je od 1991. godine bila agresor i imali su jedan strašan cilj uništenja našeg naroda. Danas od njih očekujemo ispriku, pomaganje da pronađemo svoje nestale. Nažalost, oni danas koriste istu retoriku, iste riječi s kojima su pokrenuli strašnu agresiju na Hrvatsku. Teško je reći što je njihova namjera. Hrvatska danas na sreću ima sve institucije, ima svoju vojsku i policiju, nalazimo se u EU i NATO savezu pa sam uvjeren da će Republika Hrvatska znati odgovoriti na sve ove optužbe i provokacije, rekao je novinarima Ante Deur.

U operaciji „Medački džep“ poginulo je šest hrvatskih vojnika i sedam policajaca. Prostorom od oko 220 četvornih kilometara u svega nekoliko sati ovladale su 9. gardjska brigada „Vukovi“, 118. Domobranska pukovnija Gospić, Domobranska bojna Lovinac, 111. brigada i 71. bojna Vojne policije iz Rijeke, kao i postrojbe specijalne policije MUP-a RH. Nekoliko godina nakon Medačkog džepa ova se operacija gotovo nije niti smjela javno obilježavati. Nesklonost međunarodne zajedbnice temeljio se na 87 poginulih civila srpske nacionalnosti stradalih u ovoj operaciji. S vremenom je dokazano kako se veći dio tih civila borio u redovima tzv. Vojske Krajine jer su na tome području bili mobilizirani i pod oružjem svi civili stariji od 60 godina. Za „Medački džep“ procesuiran je i osuđen zapovjednik 9. gardijske brigade general Mirko Norac. Hrvatski sud je ustvrdio kako je uoči izvođenja opracije general Norac propustio upozoriti svoju brigadu i ostale sudionike na koji se način odnositi prema zarobljenim vojnicima i civilima. Budući da to nije točno i da su danima uoči izvođenja operacije svi vojnici upoznati s osnovnim načelnika Ženevske konvencije i njezinim provođenjem i danas se spekulira kako je hrvatsko pravosuđe pod međunarodnim pritiscima „žrtvovalo“ generala Norca da bi se smirile tadašnje političke strasti.

M. S./N.M.

1 komentar

  1. Manipulacija ljudima se uspješno nastavlja. Kako i ne bi kada su to sve isti ljudi. Uvijek se sjetim one bivše države i “prisjećanja” na II. svjetski rat, a koji je završio debelo iza njihovih “prisjećanja” i “obljetnica”. Svi već bili starci, sa sijedim glavama. Evo sada novih staraca sa sijedim glavama. U kojoj smo sada godini, a prema “shemi” iz one države ? Po računanju, mogla bi biti 1969. Rekli bismo, ništa novo – sve već viđeno. Čitam na Autografu, da su i djecu, umjesto u školu vodili na obljetnicu. I opet se sjetim bivše države, kako su i nas vodali. I kada vidiš te sve likove, svi su ili na državnoj sisi, na “jaslicama”, ili u mirovini, sa dobrim mirovinama. A najbolja “fora” je recimo da u Republici Hrvatskoj, poglavito u Lici, ” ne čini se baš dobro” politička suradnja Hrapaša i Siouxa, dočim, možda nekoliko desetaka kilometara zračne linije dalje, u susjednoj Republici Bosni i Hercegovini, je ta suradnja, čini se “bolja”, i “poželjna”. Što bi rekli Ličani – “za umrit od smiha”.

Ostavi komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here