Na webu udruge „Jadovno 1941“ iz Banjaluke ovih je dana osvanuo poziv na komemoraciju koja će se održati 30. lipnja u selu Jadovno pored Gospića. To je ona ista udruga od koje se prije nekoliko godina okrenuo Milorad Pupovac i njegovo Srpsko narodno vijeće koji su do tada svake godine na Jadovnom održavali zajedničku komemoraciju na bivšem ustaškom gubilištu. Razlog? Ekipa iz Banjaluke redovno je u Jadovno stizala okićena četničkom ikonografijom pa je intervenirala i policija, a neki su vinovnici toga cirkusa završili i pred sudom. Zanimljivo je da nikome od tih četničkih poklisara iz BiH nije bilo jasno zbog čega se hrvatska policija okomila na njih!?! „Samo“ su nosili majice s otisnutim likom ratnog zločinca Draže Mihajlovića i vijorili crnim zastavama gdje je pisalo „Sloboda ili smrt“.
Predvodnik te ekipe bio je Dušan Bastašić koji je sa govornice učestalo pozivao Hrvate svih generacija na stid i pokoru zbog ratnih zločina ustaša iz ’41. On je redovno izmišljao i isticao broj od 120 tisuća stradalih na Jadovnom. Komemoracije su se zbog ovakvih incidenata razdvojile, ali se na skupu u organizaciji SNV-a ipak pojavio ministar u Vladi Srbije Aleksandar Vulin čije retorika malo razlikovala od one s četničkim predznakom. Zbog bujice uvreda upućenih tada predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović i svim Hrvatima, ministar Vulin je već prije tri godine zaslužio u Hrvatskoj epitet „persona non grata“. Uz mlako reagiranje naše političkog establišmenta u Srbiji su shvatili kako po Hrvatskoj i Hrvatima mogu pljuvati kada god to požele. Orkestrirani napadi iz susjedne nam države stižu svako malo, a intenziviraju se oko obilježavanja svih vojno-redarstvenih uspjeha Hrvatske iz Domovinskog rata. Iz aktualne političke nomenklature Beograda pri tome se natječu tko će biti žešći. Aktualni predsjednik Aleksandar Vučić, bivši ratni huškač po tzv. Krajini i latentni četnik, Aleksandar Vulin čiji je mentalni sklop ostao zarobljen negdje između epizoda II. Svjetskog i Domovinskog rata ili „mali Sloba“ i neuspjeli pjevač šlagera potpredsjednik Ivica Dačić.
Ne trebamo se smijati tim likovima koji su ostali zarobljenici prošlosti. Kada god ponestane ideja našim političarima (a to im se svako malo događa), oni posegnu za ustašama i partizanima. Koga to više uopće zanima? Takvi tzv. europski orijentirani političari u gubitku svežih ideja uvijek će zdušno posegnuti u nepresušnu riznicu hrvatskih tragedija i sa govornice Hrvatskog sabora po tko zna koji puta zanemariti preporuke EU-a po kojima se trebamo odreći svih totalitarnih režima i njihova znakovlja.
Javno reći kako „da partizanske snage prilikom oslobađanja Zagreba nisu do kraja obavile svoj posao“ horor je bez presedana. Ti su „osloboditelji“ iz poraća 1945. iza sebe ostavili masovna smaknuća i hrpe leševa, među kojima su likvidirali čak teške bolesnike i invalide iz nekoliko zagrebačkih bolnica. Čemu se onda treba čuditi verbalnom paljbom iz našeg susjedstva? Ili dolazačima iz drugih država koji nas redovno podsjećaju kako smo mi Hrvati zapravo genocidan narod. Kakve veze sa svom tom bremenitom prošlosti imaju današnji naraštaji? Ove godine će nas na Jadovnom u Lici pohoditi i Milorad Dodik. Ratni profiter i predsjednik tzv. države stasale na genocidu Srebrenice, Bijeljine, Zvornika, Višegrada… Da bi nam u našoj državi držao moralne prodike o vremenima od prije gotovo 80 godina, obraćajući se generacijama rođenih davno poslije tih strašnih događaja. Kao i svake godine, naša politička krema će takve ispade „najoštrije osuditi“. I život ide dalje…
M.S.
