Poznati gospićki planinar, visokogorac, alpinist i član HGSS-a Milan Špoljarić koji je u ekspediciji Alpinističkog kluba Zadar na usponu na četvrti po visini vrh svijeta Lhotse (8516 m) našao se u baznom logoru Everest na 5.380 metara, kada se aktivirala lavina iznad ledenjaka Khumbu za koji se veli da je prvi filter prema vrhu. U Baznom logoru će lički Himalajac boraviti preko 20 dana odakle će se kaliti što visinski, što tehnički za svoj najviši uspon u životu. Evo što o baznom logoru piše u svojoj knjizi „Više od Everesta“ prvi hrvatski Himalajac Darko Berljak: „Smješten je na kamenju izmješanom sa ledom, a kompletna infrastruktura mnogobrojnih ekspedicija sastavljena od stotina šatora ispunjenim ropotarnicama penjačke opreme, uključujući nazočna ljudska bića puna patnje, zajedno s ledenjakom polako putuje u dolinu. U početku se to naslućuje samo po pucanju leda ispod šatora koje se događa većinom noću i ima izrazito nepovoljan utjecaj na miran san penjača. Nakon dva tri tjedna počinje prava rapsodija od topljenja i lomljave leda, žuborenja mnogobrojnih ledenjačkih potočića kao stvorenih za neplanirano kupanje, rušenje kamenja s ledenih gljiva, a šatori zbog stalne hladovine ispod sebe i okolnog otapanja postaju čardaci ni na nebu ni na zemlji.“…
Milan Špoljarić je zajedno s Janom Mijailović, vođom ekspedicije – članicom AK Zadar, Anušom Raić članicom PD Kapela iz Zagreba i Dinom Batistutom iz Fažane, doputovao 5. travnja zrakoplovom do Kathmandua gdje su se smjestili, dopunili opremu, dogovorili s agencijom o planu uspona, unajmili šerpe i nakon nekoliko dana otputovali zrakoplovom na himalajski aerodrom Lukla na visini od 2.840 metara. Dalje su krenuli s usponom do Baznog logora do kojeg je trebalo s aklimatiziranjem penjati čak 8 dana. Kako sam informiran taj put su skratili za dva dana, pa nije čudo što je Batistuta dobio težu visinsku bolest i morao odustati od ekspedicije i vratiti se u Katmandu. Milan, Jana i Anuša se osjećaju dobro i pripremaju se za daljnje aklimatizacijske uspone i napredovanje do konačnog cilja.
Najopasniji dijelovi uspona su uz tako zvani Ledeni slap koji je najveće groblje žrtava Everesta, Bijela dolina, stijena Lhotsea i Logor 3. Svakako najteže će im biti uspon uz samu stijenu Lhotsea do visinskog logora 3, odakle se počinju koristiti boce s kisikom. Poslije Logora 3 staza se dalje odvaja lijevo za Everest, a desno za Lhotse. Uspjeh ekspedicije će ovisiti o puno faktora koji se moraju poklopiti (ponajviše vremenski uvjeti, dobra organiziranost, te fizička i psihička pripremljenost svakog pojedinca). U svakom slučaju treba im čestitati na iskazanoj hrabrosti, požrtvovnosti i želji za uspjehom. Naša srca i misli su sa njima. Neka ih dragi Bog čuva i neka nam se sretno vrate.

Tomislav Čanić