Povratak Darka Milinovića u vrh HDZ-a bio je, zapravo, spektakularan. Moćni HDZ-ov veteran iz Like četiri je godine, za vrijeme vladavine Tomislava Karamarka, bio potpuno marginaliziran i nekoliko mjeseci uoči dramatičnog pada, sada već bivšeg prvog potpredsjednika Vlade i četvrtog predsjednika HDZ-a, ponovno se vinuo u vrh.

I bio je to povratak u stilu! Od tada lički Putin, kako su ga zvali nakon što se slikao u stilu ruskog cara Vladimira, daje za medije jednu izjavu za drugom, bez pardona pristaje ispred zgrade Središnjice, s rupčićem u džepu sakoa, komentirati sve što se događa iza debelo zaključanih vrata na Trgu žrtava fašizma. Najava kandidature za predsjednika HDZ-a bila je posve očekivana, ali je gospićki liječnik i pasionirani vozač motora, s dugogodišnjom političkom karijerom u kojoj je bilo uspona i padova, naglo odustao. Baš u trenutku kada je najavljivao svoju strategiju kojom je trebalo pobijediti Zorana Milanovića, kao “fakina” i ratnika, s hadezeovim pandanom, a to je, zna se, Dado Milinović.

Svoju kandidaturu za šefa HDZ-a najavljivali ste kao “fakin” i ratnik. Otkud takve asocijacije?

– To “fakin” došlo je kada su mediji nametali takvu tezu da predsjednik HDZ-a mora biti u stanju sučeliti se sa Zoranom Milanovićem. Ja sam poručio da ne treba vrijeđati članove HDZ-a jer svi predsjednici općinskih gradskih i županijskih organizacija mogu u sučeljavanju pobijediti najgoreg predsjednika u povijesti Hrvatske. Mora se Milanoviću priznati da je “fakin” za svoju stranku kada procijeni da je to u interesu SDP-a. On je zapravo ratničkim pokličem vratio SDP iz izgubljene situacije i pokazao da je i ratnik kada to treba. A ono što nitko od nas u HDZ-u nema, to je njegov ego trip gledanje s visine, i omalovažavanje političkih protivnika, a među kojima su i oni iz njegovih redova. Sjetite se samo onog “skače oko mene kao vjeverica”.

DX3C9444

Mislite li da baš te osobine treba imati novi, peti predsjednik stranke?

– Ne mislim da to mora biti osnovno, ali u jednom trenutku, kada je to potrebno, treba i te osobine imati. Mora se biti od fakina i ratnika do vrhunskog govornika koji budi emocije te daje pozitivnu energiju i budi optimizam, koji nam je u ovom slučaju od presudne važnosti, zapravo jednostavno onaj koji ima silnu energiju i odiše optimizmom. Naravno, uza sve to mora znati kako stranka funkcionira, ili bolje rečeno, kako bi trebala funkcionirati.

Pa vi ste s Tomislavom Karamarkom imali oštrih utakmica, jeste li u njima bili “fakin” i ratnik?

– Jesam, ali nikad nije bilo ponižavanja. Nikada ga nisam vrijeđao na osobnoj razini, nikada nisam, kao neki, govorio da se ne snalazi u medijskom prostoru, ili da je loš govornik, ali sam isticao neke druge karakteristike koje sam ja smatrao da mu jako otežavaju da postane predsjednik HDZ-a. Nažalost, pokazao sam se vizionarom.

Ali, uza sve te najave kandidature te da ćete Milanovića pobijediti, na kraju ste odustali?

– Ja sam prije svega nepopravljivi optimist. Dva dana prije svoje odluke nisam spavao, a inače sam čovjek koji odluku donese u 24 sata. O ovoj sam razmišljao tri dana i to me je iscrpilo. Gotovo sam odlučio da idem, a onda sam razgovarao s mnogim članovima HDZ-a, mojim simpatizerima, ljudima koji su mi obećali voditi kampanju, eminentnim ljudima iz javnog života, i osjetio sam da je naša stranka u ovom trenutku u problemima, da je malo potonula. Za neke će možda biti i iznenađenje što tako govorim. Vidio sam i ankete, iako im previše ne vjerujem, i nakon svega ostao gotovo usamljen u tom svom optimizmu, koji imam i sada.

DX3C9470

Je li to bio prvi okidač prema odustajanju?

– U tom smo trenutku Plenković i ja razgovarali, i pokazalo se da su naše vizije HDZ-a kao stranke čvrstog desnog centra – a ne znam hoće li i Andrej koristiti tu riječ “čvrstog” – slične, s nekim razlikama koje u ovom trenutku nisu od bitne važnosti. No, obojica želimo stranku desnog centra, lišenu ekstremizma, ali europskih kvaliteta i široko prihvatljivu.

Ali, vi ste tvrdi desničar, što se za Plenkovića ne može reći…

– Rekao bih to ovako, ja sam jedan od predvodnika one, malo tvrđe, struje u HDZ-u, ali ne ustručavam se reći da ću novog predsjednika HDZ-a i premijera bez problema proglasiti nesposobnim ako neće imati potporu nacionalnih manjina u sastavljanju Vlade pa makar imao samo 76 ruku. Takve karakteristike mora imati predsjednik HDZ-a i premijer. Želim da ta moja osobina takozvane, tvrđe struje, bude prihvatljiva svima, ona ni u kojem slučaju ne smije biti isključiva.

Koje su ipak razlike između vas i Plenkovića?

– Razlikujemo se, naravno. Unutar HDZ-a on pripada centru, a ja onom, čvrstom, desnom centru. Mislim da je on vrlo iskusan, s ogromnim potencijalom u diplomaciji, i tu se ja s njim ne mogu, pa rekao bih, niti uspoređivati. S druge strane, ja imam ogromno iskustvo nacionalne, odnosno, unutarnje politike. Mislim da je iskustvo na mojoj strani jer imam u nogama mnoge bitke na lokalnoj i nacionalnoj razini koje sam dobio, a Andreja takvo teško dokazivanje tek čeka. Jedan i drugi imamo optimizma i radnog elana, i to je zapravo ono najbitnije. U tih sat vremena, koliko smo razgovarali, uočio sam još neke pozitivne Plenkovićeve karakteristike.

007A9790

Da je bilo više vremena za pripremu izbora i da okolnosti nisu takve, bi li vaša odluka možda bila drukčija?

– Da su izbori za šest mjeseci, sigurno bih se kandidirao. To bi bio praznik demokracije u HDZ-u, imali bi ljudi birati između Plenkovića, koji je, ako tako mogu kolokvijalno reći, bliži lijevoj poziciji u HDZ-u, ne ljevici da se razumijemo, i mene, koji sam bliži onoj desnoj poziciji u HDZ-u. No kratak rok i nacionalni interesi stavili su me u poziciju da ovako odlučim jer smatram da se u ovim okolnostima jednostavno ne smijemo potrošiti u unutarstranačkoj utakmici, a to “trošenje” i neizbježna napetost u stranci mogla bi nas sunovratiti u poraz na parlamentarnim izborima. Mnogi su mi čestitali, a ja sam uvjeren da je moja odluka čvrsto na poziciji jedinstva stranke, što mi je najbitnije, i pobjedi na parlamentarnim izborima

Kako to mislite?

– Da sam se kandidirao, Andrej i ja bismo se iscrpili u toj stranačkoj bici i sutra bi mi netko mogao reći “evo, zato što nisi odustao, potrošili smo se i izgubili izbore”. Imao sam, naravno, i moralnu dvojbu prema tisućama ljudi koji su me podržavali, i njih 5000 koji su mi potpisali kandidaturu, a koje sam pozvao da sve svoje potencijale stave na raspolaganje HDZ-u.

Je li potpis dao i Milijan Brkić?

– Nije, ali vjerujem da bi to učinio da sam ga zatražio.

Kako je Plenković reagirao kada ste mu rekli da se nećete kandidirati?

– Rekao sam mu da ću mu prvom javiti odluku. Tako je i bilo, javio sam njemu i svojoj obitelji, koja je s mojom odlukom bila presretna. Znaju oni što su prošli sa mnom kada je prije četiri godine u unutarstranačkoj bici bilo mnogo stvari o kojima ću možda jednom progovoriti. Da se vidi što se sve može napraviti stranačkom prijatelju.

007A9831

Prije četiri godine ušli ste punim srcem u kampanju, bili ste čak i favorit, ali je na kraju izabran Karamarko. Nikad nismo saznali što se iza kulisa događalo…

– Prevladavao je opći stav da Jadranka Kosor više ne može voditi HDZ. Prvi sam ustao i rekao Vladi Šeksu da Kosor ne može ostati predsjednica, potaknuo sam demokratske procese u HDZ-u te sam tako ja zapravo pobjednik izbora prije četiri godine. Nisam vjerovao da će Karamarko pobijediti, mislio sam da svi koji su se kandidirali mogu biti predsjednici, osim njega. Nije bilo logično da čovjek koji je bio s Mesićem, tada “personom non grata” u HDZ-u, te Manolićem, ljudima koji su rušili HDZ i Tuđmana, postane šef stranke. Ali, Milijan Brkić odradio je apsolutno sve za Tomislava Karamarka. Tada sam shvatio da je u politici sve moguće.

Imidž za stranku je bio da je policijsko-obavještajni milje preuzeo HDZ?

– Taj imidž koji je nastao, ne da nije bio dobar, nego je poguban za HDZ. To nije donijelo HDZ-u dobro, to se osjetilo. Govorilo se to, koliko ja znam, jer tada nisam bio u vodstvu stranke, unutar Predsjedništva i ostalih tijela stranke, ali što je bitnije, bila je to percepcija javnosti.

Vas je odmah nakon tih izbora Karamarko želio maknuti?

– Moj Ličko-senjski HDZ bio je zbog mene gotovo odmaknut od stranke. Tada je najkorektniji prema meni bio Tomislav Čuljak. Bilo je i slučajeva da predsjednik stranke dođe u Gospić i ne javi se meni, nego nekima drugima i to nije bilo ugodno. Dao Bog da se to vrijeme nikada ne ponovi, da se mi, kada su bili lokalni izbori, borimo protiv SDP-a, pritisnuti nepovjerenjem samog vrha, ili bolje rečeno, dijela vrha stranke. U tim trenucima, kada su neki podmuklo radili protiv mene, vjerovao sam u te moje ponosne Ličane, u tih 10.000 članova. Ne treba mene nitko otpisati, sam znam kada ću se povući.

Je li odmah počeo animozitet Karamarka prema vama?

– Odmah. Ja nisam, kao Jadranka Kosor, na stranačkim izborima odmah otišao, već sam sa svim mojim Ličanima čekao do jutra. Oni su rekli “idemo, naš Dado nije prošao”, a odgovarao sam ih, gotovo naredio da svi moraju ostati, da pokažu hadezeovsko lice, i da svi zajedno čestitamo pobjedniku.

Je li bilo na tim izborima inženjeringa?

– Pa naravno.

DX3C9469

Kada je počela agonija s Karamarkom bio je dojam da ga branite, kako ste čvrsto uz njega?

– Pazite taj paradoks! Kada je bilo vidljivo da Tomislav Karamarko gubi politički utjecaj i da je pred porazom, oni koji su ga doveli, plebiscitarno bili za njega, prvi su ga se odrekli, a neki su čak i meni prigovarali da sam stao iza Karamarka. Sada bih ja trebao biti odgovoran za Karamarka i njegovu politiku u posljednje četiri godine, kad nisam imao nikakva utjecaja. Ma nemojte! Objasnio sam da ne branim njega, nego sam u tom času branio instituciju predsjednika stranke, nisam dao da ga se na neki način iznutra ponižava. Pokazao sam da političar mora imati i dušu u tom poslu. Ja sam prvi mogao reći “a, momci, jesam vam rekao prije četiri godine kako će to završiti”.

Jeste svjedočili kada je puklo između Karamarka i Brkića?

– Na jednom sastanku Karamarko mu je rekao “ti si glavni tajnik kojem sam dao ovlasti koje mu i ne pripadaju, i kreirao si politiku HDZ-a”. Tada sam vidio da je gotovo među njima, a ja Brkića inače poštujem kao odličnog organizatora.

Je li vam bilo iznenađenje kada ste ponovno s velikom podrškom izabrani u vrh HDZ-a?

– Četiri godine me nije bilo nigdje. Da sam htio govoriti protiv uskog dijela tadašnjeg vodstva stranke, a prepoznat će se oni na koje mislim, mogao sam dobiti medijsku pozornost. Nisam to učinio, čak ni u offu, kako novinari vole reći, na taj način štitio sam jedinstvo i snagu naše stranke. Prelomio sam, hajde idem još jednom provjeriti svoj status u HDZ-u, i bio sam presretan kada sam, uz Hasanbegovića, dobio najveći broj glasova. To je bila moja satisfakcija za sve neprospavane noći zbog nepravde pojedinaca prema meni.

Je li Karamarku bilo iznenađenje to što ste tako glatko prošli?

– Moram biti iskren, jer sam takav i prema Karamarku, kao što sam bio i prema Sanaderu, Kosor, sutra Plenkoviću, i reći da se Tomislav Karamarko nije protivio mojoj kandidaturi. Valjda je posljednjih šest mjeseci shvatio da sam ja iskusni HDZ-ovac koji mu treba. Nije se protivio ni Brkić, a zna se da su šalabahteri radili.

A što vam je Karamarko ponajviše zamjerao?

– Vjerojatno oštru kampanju prije četiri godine. U jednom razgovoru, gdje smo bili nas dvojica i Čuljak, rekao mi je “imam informacije da ti to tamo u Lici držiš pod nekakvom stegom”. To su mu neki dušobrižnici, kojima je smetao jaki lički HDZ ili ja, valjda plasirali, a sada ih nema nigdje. Ti se isti sada opet pokušavaju meni približavati, ali to su oni kojima sam ja na neki način najviše pomogao. Valjda su namirisali krv, ali očito su bili prehlađeni pa ih je njuh napustio. Na to je Čuljak rekao Karamarku “lidera moraš imati svagdje, ja ti odgovaram kao lider u Vinkovcima, a Dado ti ne odgovara u Gospiću. Ne može to tako, da nam je takvih više, bilo bi puno lakše dobiti izbore”.

Sami kažete da ste bliski toj, desnijoj struji u HDZ-u, a Karamarko je upravo velikim dijelom pao zbog tog desničarenja?

– Pa ja sam pao s Jadrankom Kosor kojoj sam bio zamjenik, lošu politiku sam platio i ja. Neka sada za ovu politiku odgovaraju oni koji su je kreirali, a ja to sigurno nisam bio. Nije Karamarko jedini krivac, a takvu politiku, da sam pobijedio prije četiri godine, sigurno ne bih vodio.

Možete li zamisliti suradnju Plenkovića i Zlatka Hasanbegovića?

– Mislim da mogu surađivati. I mediji su često Hasanbegovića predstavljali drukčijim nego što je. Uzmite i mene, kojeg percipiraju kao tvrdu struju u HDZ-u, a ja bez problema kažem da je svaka Vlada koja nema podršku nacionalnih manjina, nesposobna. Kao što bez dlake na jeziku kažem da je vodstvo NDH nanijelo najviše zla hrvatskom narodu. Taj križ nam neki i danas žele nametnuti. Za mene je Ante Pavelić najveći izdajnik i zlo. Prodao je Zadar i sve ostalo; zar bi mi trebao biti idol kada gledam bagere kako u masovne grobnice guraju mrtve žene, starce, djecu, zato što su bili različite vjere, nacionalnosti.

DX3C9422

Može li se pomiriti Plenkovićeva vizija HDZ-a s onom koju ima Brkić?

– Teško mi je o tome govoriti, ali mislim da HDZ mora biti ustrojen kao moderna europska stranka, lišen bilo kakvih ekstremizama, kao što sam rekao, stranka “čvrstog” desnog centra, a o njihovoj viziji neka govore sami.

Niste bili dobri ni s Jadrankom Kosor?

– Jesam, pa nisam. Ali, ponio sam se isto kada ju je Karamarko izbacio iz stranke. Rekao sam “sada kada joj je najteže, nećete od mene čuti niti jednu lošu riječ”. Znam da je Sanader razmišljao o meni i Jadranki Kosor za svoje nasljednike, da tako kažem, a odlučio se za nju, pretpostavljam i zašto. Bilo je teško kada je preuzela stranku, imali smo uspone i padove. Možda mi je najviše žao što sam dopustio, na njeno inzistiranje, da se promijeni zakon o pušenju. U jednom me trenutku počela doživljavati kao konkurenciju, a svi smo mi jedni drugima konkurencija; to je tako u politici. Ali učinila je i mnogo pozitivnih stvari, to joj se mora priznati.

HDZ je sada u možda najvećoj krizi, ima li nade za oporavak?

– Slažem se s vama, mislim da je situacija teža nego 2000., kada je umro Tuđman, i kada smo izgubili sve izbore. Pun sam adrenalina za nove bitke, u meni je borbeni duh i zbog toga želim pomoći svojoj stranci. Želio sam biti i predsjednik, ne skrivam te ambicije jer mislim da za to imam kvalitete. Među deset sam ljudi koji najbolje znaju kako HDZ treba funkcionirati, ali sve to nije bitno, važna mi je jaka i jedinstvena stranka i primarni cilj pobjeda na izborima.

Hoćete li Plenkoviću, koji je ipak najizgledniji kandidat za novog šefa, držati leđa?

– Sve ću napraviti da se spriječi povratak najgoreg premijera u povijesti Hrvatske, a to je za mene Milanović. Sav potencijal u devetoj izbornoj jedinici bit će na raspolaganju novom predsjedniku, a nadam se da tako misle i svi drugi u HDZ-u, i to iskreno.

DX3C9500

Hoće li sve ostati isto i dalje?

– Ako ostane sve isto, čemu sve ovo? Mi sada idemo u izbore za predsjednika stranke upravo zato da ne ostane sve isto. Siguran sam da će Andrej imati svoje ljude, od glavnog tajnika, političkog tajnika i ostalih. Mora promijeniti politiku HDZ-a, jer da je ona bila ispravna, imali bismo više od sedamdeset, a ne pedesetak i nešto mandata.

A što je, zapravo s Karamarkom? Hoće li ostati pasivan u stranci?

– Reći ću vam ovako, Tomislav Karamarko je bio previše pasivan ili možda naivan, prepuštajući nekima drugima moć odlučivanja kada je bio predsjednik stranke, pa mu se zato sve to dogodilo. Sada, kada je politički umirovljen, mislim da ne može napraviti ono što sam ja učinio, od teškog poraza vratiti se na vrh. Mislim iskreno da on nije taj, ali sa zadrškom, pa svi su u Hrvatskoj govorili da on ne može postati ni predsjednik HDZ-a. Zapravo, kad je u pitanju Karamarko, u ništa ne možete biti sigurni.

Kako možete Plenkoviću pomoći u ovom trenutku?

– Tu sam neupitan, i svojim odustajanjem od kandidature želio sam pomoći i svojoj stranci, staviti sa strane svoje osobne ambicije. A imao sam ih. Pa kakav je to političar koji nema ambicije? Vidjet će se to po izbornim rezultatima. Mogu ja sada reći da ću napraviti sve za Andreja Plenkovića ili bilo koga drugog tko će biti predsjednik HDZ-a, ali najveću podršku će imati kada se vide rezultati u devetoj izbornoj jedinici. Što bi on sada dobio da ga hvalim, da kažem kako je prekrasan, odličan. Ima svojih mana, kao što imam i ja, a izborni rezultati će sve najbolje pokazati. Andreju Plenkoviću želim sve najbolje, ja ga hvaliti neću, učinit ću sve to i dokazati da bude dobar predsjednik, a to je najbolji izborni rezultat.

Ali, sada se mnogi natječu u davanju potpore?

– To je tako, kao da je važno tko će prije dati Plenkoviću potporu. Daju je svi, pa čak i oni koji mu ne žele dobro i nisu najsretniji što će postati predsjednik. A ima i takvih. Ja ću svoju podršku dati ne Plenkoviću, već predsjedniku HDZ-a, tko god to bio, najboljim rezultatom na predstojećim izborima. E, tu se mi moramo natjecati, a ne hvalospjevima.

Jutarnji List/Jurica Körbler/Foto:N.Mraović, H.Jurković