Naslovnica Plitvice Ministar Dobrović održao radni sastanak s novoizabranim ravnateljem NP Plitvička jezera

Ministar Dobrović održao radni sastanak s novoizabranim ravnateljem NP Plitvička jezera

1

Ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović održao je radni sastanak s Anđelkom Novoselom, novoizabranim ravnateljem Nacionalnog parka Plitvička jezera.

„Pred Parkom, Ministarstvom, kao i svim ostalim dionicima je veliki izazov. Dobili smo mišljenje UNESCO-ove monitoring komisije u kojemu su dane konkretne preporuke za otklanjanje problema, posebno vezano uz prekomjernu gradnju, posjećenost, rješavanje sustava vodoopskrbe i odvodnje. Poduzet ćemo sve potrebno kako bi ispunili zahtjeve i kako se 2018. godine ne bi našli na listi ugrožene baštine“ – rekao je ministar Dobrović.

Novosel je dugogodišnji zaposlenik Parka, obnašao je funkciju vršitelja dužnosti ravnatelja, a na provedenom javnom natječaju je izabran za novog ravnatelja. Novosel je ministru Dobroviću iznio svoj plan upravljanja parkom, kao i viziju razvoja Plitvičkih jezera.

Izrazivši zadovoljstvo na ukazanom povjerenju i izboru za ravnatelja, naglasio je da je svjestan odgovornosti koju preuzima jer je riječ o našem najvećem nacionalnom parku koji se nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, a u kojemu je nužno provesti promjene. Posebice u pogledu rješavanja problematike prekomjerne gradnje i prevelikog broja posjetitelja, na što je upozorio i UNESCO.

Također je rekao kako mu je cilj kvalitetnim upravljanjem parkom osigurati zaštitu prirodnih bogatstava i istovremeno omogućiti razvoj cijelog kraja, od čega bi korist imalo lokalno stanovništvo.

L.O.

SHARE

1 komentar

  1. O DIJAMANTIMA I O VODI ( a vezano i uz knjigu Vrijednost ničega )
    Povodom današnjeg istupa zastupnika u hrvatskom saboru ( MOST-a nezavisnih lista – Miro Bulj ) koji se zauzeo za zaustavljanje izgradnje plinske elektrane ( a čemu se, izgleda, protivi narod cetinske krajine ) na rijeci Cetini, a i povodom današnje konferencije pod pokroviteljstvom Jutarnjeg lista na temu „Nova hrvatska energetska strategija“, padaju mi na pamet razmišljanja iz knjige „Vrijednost ničega“ koju sam nedavno pročitao. U toj knjizi se objašnjava ekonomija preko jednostavnih, a nama lako poznatih činjenica. Naime, radi se o slijedećem .
    Svi znamo za dijamante. Dijamant je najtvrđi mineral u prirodi koji je nastao djelovanjem čiste prirode ( nećete mi zamjeriti što sam malo pokupio podatke sa Interneta ). Dijamant je ustvari čisti ugljik koji se pretvara u dijamant pod visokim pritiskom pod zemljom na dubinama većim od 180 kilometara. Čisti dijamanti su oni prozirni i vrlo su rijetki, pa su samim time i najskuplji. Češći su žuti i smeđi ( s primjesama drugih plinova ). Ima i roza i crnih. Kada se izrežu i izbruse, postaju brilijanti. Najpoznatiji dijamanti su Afrička zvijezda, Hope ( engl. Nada ), Regent, Savoy i Koh –I- Noor. Književnik Victor Hugo je jednom rekao, kada ne bi bilo žena, dijamanti bi bili obični kamenčići. Poznata glumica je jednom davno rekla da su dijamanti ženini najbolji prijatelji. O dijamantima se može još puno toga reći ( zašto su toliko skupi, koga zanima ima na Internetu više – o rudniku u Južnoafričkoj Republici, kompaniji Debeer’s, o ženidbama u Americi, o tome koliki je stvarni postotak dijamantne rude koji je pogodan za brilijante itd…. uglavnom, koga zanima može „progooglati“ po internetu ).
    Idemo sada malo o vodi ( također sam se poslužio Internetom i malo pro-googlao i prepisao ono što je mene zanimalo ). Voda je osnovni sastojak svih živih organizama. Svi biološki procesi odvijaju se isključivo u vodenoj sredini ( što bi značilo, ako nema vode, nema ni bioloških procesa – voda je život ). O količinama pitke vode u svijetu, možemo reći da se smanjuju. Starogrčki filozofi ( kako su bili mudri ! ) smatrali su vodu počelom svega. Stoga nije pretjerano reći da je voda sam život i nema cijenu. Ponekad mi sami nismo svjesni vrijednosti toga blaga, ali i mnoštva čimbenika koji mogu to blago pretvoriti u bezvrijednu tekućinu, ako ne budemo dovoljno odgovorni i razumni.
    Idemo malo sa statističkim podacima. 72 % planete Zemlje pokriveno je vodom, a 97 % te vode otpada na slanu vodu koja nije pogodna za piće. Kada bi Zemlja bila veličine košarkaške lopte, sva voda koja se nalazi na njoj stala bi u jednu lopticu za stolni tenis, prema američkom oceanografu David Gallou. Slatka voda sigurna za piće čini samo 2,5 % vode na našem planetu. Uzmemo li u obzir da je velik dio te vode nedostupan ( zarobljen je u podzemlju preduboko da bi bilo ekonomski isplativo crpljenje ili je zarobljen u polarnim ledenjacima, unatoč našim metodama potrage i dobavljanja, ostaje nam samo 1 % vode za korištenje.
    Upotrebna vrijednost dijamanata, kao robe, to jest svojstva da zadovolji neku ljudsku potrebu je zanemariva. Upotrebljava se kao nakit za uljepšavanje (u vidu ogrlica, prstenja itd.) i prašina dijamanata se koristi za izradu brusnih ploča i brusnog alata. Prema tome, bez dijamanata, može se sasvim jednostavno živjeti.
    Idemo vidjeti da li možemo živjeti bez pitke vode, i ako možemo, koliko dugo. Za razliku od hrane, bez vode čovjek može preživjeti najduže jedan tjedan. Možete preživjeti 100 sati bez vode, ako je vani ugodna temperatura. Ako je hladno, možete izdržati i dulje, no ako ste izloženi sunčevoj svjetlosti – kraće, smatra Claude Piantadosi s Duke University u Americi. Bussines Insider je pisao da u ekstremnim uvjetima čovjek može izgubiti od litre, do litre i pol vode znojenjem za samo 1 sat vremena, a ako se to ne nadoknadi, brzo će pasti volumen tekućine u tijelu, kao i volumen krvi, što dovodi do tragičnih posljedica za organizam.
    Da li znate da se voda ne može proizvesti. Ustvari, mogla bi se, ali nije ekonomski isplativo. Pazite, da se krivo ne razumijemo. Govorim o vodi kao proizvodu, ne o prerađenim vodama ( može se danas dobiti pitka voda iz morske, može se dobiti destilirana voda – sve su to tehnološki procesi obrade vode ).
    Idemo malo vidjeti što se sa vodom počelo događati kod nas, u Hrvatskoj. Kako sam ja iz Like porijeklom, vezan sam za Liku, što sam stariji, sve više. Već sam ranije pisao, a sada ću ponovno o tome.
    Kada sam bio mali, često smo ljetne praznike provodili kod naših baka. Kada sam bio kod jedne bake u Gospiću ( imao sam i drugu u Hrvatskom polju kod Otočca ), često smo išli u Karlobag na kupanje. Kako se od Gospića do Karlobaga prolazi kroz Baške Oštarije, obično smo stali po ljeti i napili bi se tamo čiste izvorske vode sa fontane od klesanog kamena u Baškim Oštarijama. Voda je bila hladna i izvrsno se čovjek mogao osvježiti u vrućem ljetnom danu. I uvijek je, i usred ljeta, bilo vode. Sada više nije tako. Što je uzrok tome. Bilo je tu i nekih rječica, kojih više nema. To je ono što sam ja primijetio. Kako sam građevinar po struci i to mi je profesija, primijetio sam da se u zadnjih 20 godina silno promijenila vizura naše obale, a vezano na izgrađene kuće, apartmane, hotele, kampove i sve prateće sadržaje vezane za industriju turizma. Očigledno je da se promijenila i potrošnja čiste sanitarne vode za piće, i to, vjerojatno, višestruko. Da li netko vodi brigu o tome, da će za tu silnu industriju turizma trebati osigurati i vodu. Da li netko vodi računa o tome da su se i navike ljudi, a što se tiče potrošnje vode, promijenile – recimo dok sam ja bio dijete, prije nekih 50 godina, roditelji su kupali djecu 1 tjedno, ljeti možda svaka 2-3 dana. Danas se ljudi ( neki ) tuširaju 3 puta dnevno ,ljeti 5 puta dnevno. Peru se nebrojena motorna vozila, brodovi i čamci (kojih nekada, prije recimo 50 godina je bilo zanemarivo prema današnjem broju ) .Koliko se vode potroši na onim silnim tuševima po plažama. Ne da imam nešto protiv toga, samo razmišljam – do kada će to ići tako ? Da li mi netko može uopće reći koliki je održivi broj turista koji mogu posjetiti našu obalu. ? Da li će se po Jadranu i dalje graditi ovim tempom ? Da li odgovorni ljudi uopće razmišljaju o vodi kao resursu koji nije neograničen. A sjetimo se one rečenice iz članka – Čovjek bez vode može preživjeti najviše 7 dana.
    Ponavljam ono što sam, nema tomu davno, pročitao na nekom portalu. U Crnoj Gori su se isto tako okrenuli turizmu, i u vrlo kratko vrijeme, u vremenskom razmaku od ovih 20-25 godina od osamostaljenja „zabetonirali obalu“ silnim hotelima, jer su, isto tako kao i mi, vidjeli da je to „strašan biznis“. I sve je bilo dobro, dok nije ponestalo vode u unutrašnjosti. Sada bi možda i drugačije radili, ali sada je gotovo – „zabetonirano je“, hoteli su tu. Što ćemo sad ? Rušiti ?

Comments are closed.