Bili smo, na žalost svjedoci političkog kurvaluka koji je ostavljao znak jednakosti između bilo koje političke opcije, te davao za pravo svima onima koji su imali samo jedan cilj, ugrabiti poziciju, plaću, beneficije, a za narod su ih u stvari bolile mandule. Svjedoci smo bili da je u ovim izbornim čušpajzima običan čovjek bauljao i nije znao kamo je krenuo i kuda ide, sličio je poput šetača po mraku, koji maše rukama desno lijevo ne bi li opipao put. Takva je u stvari bila izborna utrka nas Ličana. Jer u stvari nemamo cilja, ne znamo kuda ćemo, a ulizivanjem i podilaženjem opipavamo put, ne bi li negdje dostigli. Ako pogledamo naslove i piskaranja u zadnjih par dana, ispada da su za trenutno političko stanje u našoj županiji, za izborne rezultate u glavnom nam gradu županije Gospiću krivi, ni manje ni više nego  četnici. Pobogu, ni manje ni više nego četnici…I što reći, to su naši novinari koji prenose istinu i samo istinu. E, pa ja ne spadam u tu hrpu, da ne kažem čega…  Spomena tek radi, u mjestima sa većinskim srpskim stanovništvom, Medak, Vrebac i Mogorić HDZ je dobio 95 posto glasova a neki drugi 92 posto.

Koliko god mi to negirali ipak smo postali taoci mržnje, straha i osvete. Kao da nam je prošlost postala važnija od budućnosti. Zaboravili smo da je demokracija vrijednost, snošljivost vrlina, različitost mišljenja nužnost, dijalog potreba i suživot uvjet pukog opstanka. Svaki i najmanji nepovoljni događaji postaju dobrim izgovorom za provalu i širenje mržnje. Izbori su bili dokaz tomu. O svemu se svađamo, ni oko čega se ne želimo dogovoriti. Izborna je politika dobrim dijelom živjela od zlih uspomena, starih svađa i novih podvala, dok u cjeloj toj gužvi vrlo tanak sloj ljudi sjajno i bogato živi na račun takva kriznog stanja današnjeg društva. Jer umjesto da političari pomažu narodu da se izvuče iz zaostalosti, oni ga fanatičnom upornošću guraju natrag u lošiju prošlost radi svoje bolje političke budućnosti.

Kako bilo da bilo,sad kad je sve završilo treba se platiti račun, vidjeti do kud je tko stigao i koga dizati u nebesa a koga „razapeti na križ“ ili mu dati nogu u pantalone. Da li će najbolji govornik u Hrvata, Darko Milinović priznati, da HDZ u našoj županiji nije ojačao pozicije i upravo zbog toga, zbog činjenice da je izgubio Otočac i Novalju, da netko mora snositi odgovornost. Ako je Milinović rekao da će podnijeti ostavku ako HDZ ne bude dao župana, red bi bio da, morala radi ali ipolitičke dosljednosti, i neki drugi podmire račune gazdi. I vrabci na grani znaju tko je odgovoran, tko snosi odgovornost zašto su Otočac i Novalja pali, no upitno je da li će u HDZ-u imati moralne i političke snage analizirati izgubljeno, te kazniti ono što se kazniti treba. Da li će vođa hadezeovaca priznati da je nekim političarima vrijeme učinilo svoje ili će prešutno marginalizirati politički pad HDZ-a u pojedinim sredinama. Javna je tajna da u sredinama gdje je HDZ podbacio traže promjene, javna je istina da je nezadovoljstvo veliko, te da ako se nešto hitno ne promjeni, HDZ-u u tim sredinama prijeti rasulo i totalni politički kolaps. Poznavajući dosadašnji rad šefa ličkih HDZ-ovaca Darka Milinovića neupitno je da će tražiti da mu se podnesu  računi, koje će morati naplatiti svako na svoj način sa PDV-om i zateznim kamatama. Istini za volju, i prije početka izborne utrke uži vrh Ličko senjskog HDZ-a nije ni računao na pobjedu u Novalji, no zato je frapiran kolapsom u Otočcu. Iznenađeni su da HDZ u Brinju nije pobjedio, ali gledajući cjelu izbornu analizu, ličko senjski HDZ-ovci imaju najbolju izbornu listu u državi sa 58,9 posto glasova.     

Osim što je HDZ ovim izborima u stvari oslabljen, totalni debakl doživio je SDP, kojemu osim sveopćeg bauljanja nakon debakla, nisu preostali nikakvi drugi potezi osim mrtvačkih trzaja u krilu onih kojima je bilo bitno „daj što daš“ . Nekad respektabilna stranka, s kojom se uvijek trebalo boriti, na ovim je izborima krahirala. U ličkom SDP-u ne trebaju to niti priznati niti negirati, to je očito, stoga i u njihovim je redovima vrijeme za promjene. Uzimajući u obzir da je iz zraka vidljivo da njihov predsjednik Tomislav Zrinski nema podršku svojih članova, te da je sve očitije da ga gospićki SDP-ovci ne doživljavaju nikako, već ga drže kao utegom za vratom, za pretpostaviti je da su promjene neminovne. Isti je slučaj i sa otočkim SDP-om. SDP-ove političke fosile potrebno je zamoliti da odu, te posao prepustiti mlađima i stručnijima, koji su pokazali da postoje i da dolazi njihovo vrijeme.

Stjepan Kostelac najveći je pobjednik svih ovih izbora. S malom ili nikakvom logistikom, uspio je pobjediti nepobjedivo. On je u stvari dva puta pobjedio Barkovića, i to voljom građana. Kostelac je pobjedio zbog razdvojenosti i otuđenosti unutar otočkoga HDZ-a, zbog njihovih svađa, zaostalih repova i nejedinstva. Koristio je Kostelac i ne tako malo političko iskustvo iz prijašnjih godina, proizašlo upravo iz HDZ-ovog političkog nauka. Kako će izgledati buduća politička scena u Otočcu za sada je teško reći, no uz sve političke varijante otvorena je još jedna, nova, ali u stvari najrealnija, za koju postoje realne šanse da zaživi, ako se poslože politički kompromisi i zaborave politički udarci iz prošlosti. No za to, treba zaista jedan pravi politički lider koji bi to mogao objediniti i provesti u djelo. Da li Otočac ima takvu osobu ?!           

No, ako ostavimo lokalne političke nedoumice, s pravom možemo reći da sve ovo što se oko nas događa sliči na jednu vrstu menadžerizacije politike. Jer kada bi iz političkih stranaka nasumce izvukli sve one mlade, ambiciozne, kravatirane likove koji utjelovljuju kombinaciju poduzetničke uspješnosti i političke prokrvljenosti , teško da bismo na prvi, a i drugi pogled, razlikovali hadezeovca od esdepeovca, pravaša  od haenesovca. Oduzmemo li im na trenutak retoriku ideološki obojanih atributa, od svih bismo čuli sličnu, ili istu priču. Oni su vojska za visoke domete, politici će pristupati menadžerski, upravljanje gradom, županijom ili državom, u nizu slučajeva svelo se na model upravljanja državnim jaslama. Pobjednici i poraženi svim silama se pokušavaju identificirati i na političkoj sceni na kojoj su nedavni izbori gotovo izgubili obilježja lokalnih i prerasli u odmjeravanje snaga lijevih i desnih. Ono što je u cijeloj priči najtužnije jest dojam da je sve stalo dok se političari dovoljno ne naslade svaki sa svojom pobjedom i svi odreda ne kažu kako su zadovoljni. Oni jesu, ali dali smo i mi. Sjetim se narodne.., „ ujutro je sam protiv sebe, popodne protiv čitavog svijeta”, i  to mi je asocijacija na neke ljude, na političare iz ovih izbora. U stvari, neki od njih nikad nisu ni bili političari, već obični populisti, koji kritiziraju sve i svakoga, “lupetaju” do beskraja, mučeći sebe i sve oko sebe. I sami ste prepoznali na koga mislim, na čovjeka koji trčao za mjestom gradonačelnika Gospića, narcisoidan kritizer, koji je nerjetko plivao uzvodno od svojih riječi dok su ga drugi tapštali po „runjavim“ leđima. Da budem iskren, niti me je, niti hoće takav lik ikada zanimati. Ti i takvi tipovi redom su političke“dangube”, koji nikad nisu znale što govore, a svoje su karijere započinjali, tamo daleko. I pitam se kad ćemo se konačno riješiti tih i takvih “političara” i ljudi, koji uvijek, ama baš uvijek samo kritiziraju. Sve, svakoga i svašta, a da nikada nisu ništa konstruktivnog u politici učinili, nikakav pametan prijedlog dali, a kamo li ga realizirali. Zar smo zaista kao društvo i birači “ovce”?? Kada ćemo konačno shvatiti da su ti i takvi ljudi, tu među nama da bi samo pričali nam priče,i prodavali muda pod bubrege.

Jer kod nas vrijedi ona da kad lažeš ne raste ti nos,već ti raste račun na banci, raste ti ugled i položaj u društvu. Laže te prodavačica u trgovini da je kruh frižak, a star je tri dana. Laže te meteorolog kakvo će biti vrijeme. Laže te žena da je dijete tvoje,iako je malo tamnoputo. Laže te cura kad kaže da boljeg nije imala. Lažu te kad kažu da smo bolji u nogometu od Škotske i da nismo imali sreće. Lažu kad kažu da su napravili više asfalta nego komunisti za 40 godina. Lažu kad kažu da Sanader nije krao, nego su mu podmetnuli. Lažu, lažu i lažu, a zaboravili su da su izbori prošli…

Dražen Prša