Diljem Domovine ovih se dana obilježavaju Dani kruha i dani zahvalnosti na plodovima zemlje. Koliko smo danas svjesni važnosti kruha, ne samo u ljudskoj prehrani? Jesmo li pomalo izgubili dodir sa zemljom koja uz vrijedne ruke ljudi stvara taj Božji dar? Ovo su samo neka od pitanja na koje nam je odgovor dao mons. Tomislav Šporčić, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije, dekan Otočkog dekanata i otočki župnik.
-Mi svećenici jako često spominjemo kruh. Nema liturgije, nema molitve kada ne spominjemo kruh. U našoj najvećoj vjerskoj tajni najviše slavimo upravo kruh. To ima daleke i velike povijesne, biblijske razloge. Kruh je osnovni element naše molitve i života. „Kruh naš svagdašnji daj nam danas…“ dio je Očenaša, a pitanje kruha i života stalno je uzajamno povezano. Kruh predstavlja našu cjelovitu hranu, cjelovite potrebe pa često znademo reći da je netko krenuo „trbuhom za kruhom“.
-Koje su poveznice kruha i obitelji?
-Ti su pojmovi u najužoj vezi jer kada nastaje obitelj, nastaje i kruh. Sve nam dolazi od Boga pa zato i Bogu zahvaljujemo na svim darovima, među kojima obitelj i kruh zauzimaju posebno mjesto. Tu se u narodu stvorilo puno dobrih poslovica među kojima je i ona „najprije štalica, pa onda kravica“. Bog nam je najprije stvorio uvjete za život, a nakon toga je stvorio čovjeka. Stvaranjem Adama i Eve Bog je stvorio njihovo zajedništvo, stvorio je prvu obitelj. Obitelj je zapravo najbolja Božja slika jer Bog nije sam. On je Otac, Sin i duh Sveti. Moderna teologija upravo se bazira na tome kako se Bog najbolje očituje u slici obitelji.
-Jesmo li danas dovoljno svjesni važnosti kruha i simbolike koju on predstavlja?
-Život se prebrzo odvija i djeca, reklo bi se, brzo odrastaju. Imaju tehnološku prigodu puno brže i bolje stjecati znanja nego li starije generacije. Mislim da u ukupnim okolnostima toga napretka mlađe populacije nisu svjesne važnosti i simbolike kruha. Ima iznimki, a to ovisi o ambijentu gdje djeca žive. Presudna je obitelj. Dakle, ponovno obitelj. Ponegdje djeca u tom odrastanju već vrlo rano prestignu odrasle svojim radom i ozbiljnošću. Ipak, većina djece je kroz odgoj u obiteljima predodređena na taj konzumizam, dobivanja nečega čim prije. Samo trošiti, samo imati, biti najbogatiji… Iz toga se rađaju pohlepa i hedonizam, ali i niz drugih negativnih situacija. U tome mogu pomoći i pomažu svećenici, vjeroučitelji, učitelji i ponovno-obitelji. Zbog lošeg odgoja mnogu djecu danas ne zanimaju bilo kakve druge vrijednosti, ukoliko nisu konzumističke. Imao sam prigodu razgovarati s mladima koji imaju takve sklonosti. Lako se dade zaključiti kako oni nisu toliko neozbiljni kakvima se prikazuju. U pitanju je njihovo nastojanje da se takvima pokažu jer je to danas popularno. Veliku ulogu u tome imaju i mediji. Evanđelje i živa riječ i danas su u tom smislu nezamjenjivi!
M. Smolčić
