Uznik komunističkih zatvora, proganjani domoljub, Otac moderne Hrvatske, pobjednik u ratu. Sve su ovo tek neke  odlike prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji je umro na današnji dan 1999. godine. O njegovom domoljubnom zanosu i političkoj mudrosti već su napisane mnoge knjige. Dovoljno je prisjetiti se povezanosti dr. Tuđmana s Likom.

Godine 1991. dr. Tuđman je doslovno pod granatama u društvu najbližih suradnika i hrvatskih branitelja  obišao ličku bojišnicu, boravio u Otočcu i Gospiću.  Velikosrpski mediji su Otočac i Gospić već proglasili dijelom tzv. Krajine. Tuđman je tada obišao bojišnicu i motivirao hrvatske branitelje  uzduž nemirne i nesigurne ličke crte razdvajanja. Tada je govorio kako je uvjeren da Lika nikada neće pasti, a Hrvatska biti doslovno presječena na dva dijela.

Gospić je opet posjetio 1994. godine. Unatoč bojazni od neprijateljskog djelovanja njemu u čast postrojena je počasna bojna 9. gardijske brigade u središtu Gospića. Govoreći okupljenom mnoštvu prvi hrvatski predsjednik zahvalio se svakom branitelju, svakom građaninu Gospića jer su svojim preglaštvom, hrabrošću i pomalo tvrdoglavim ostankom u gradu-heroju dokazali svoju ljubav prema zavičaju i Hrvatskoj.

U kolovozu 1995. godine kroz Gospić je nakon pune četiri godine po prvi puta prošao vlak. Bila je to kruna pobjednike VRO „Oluja“. Nazvan „Vlak slobode“ objedinio je Hrvatsku na potezu do Splita. Ličani su se veličanstvenim skupom sa oko 5 000 ljudi na željezničkoj postaji u Gospiću zahvalili dr. Tuđmanu i njegovim najbližim suradnicima na ratnoj pobjedi. Tuđman je već tada svima obećao povratak istočne Slavonije i Baranje bez prolijevanja krvi.

Zadnji puta boravio je u Lici 23. svibnja 1998. godine kada je svečano otvoren spomen-dom dr. Ante Starčevića. Tom je prilikom  netko iz publike vikao „državi nitko ne propisuje zakone“, misleći pri tome na povremen političke pritiske na Hrvatsku. I tada se dr. Franjo Tuđman osvrnuo na državotvorne ideje dr. Ante Starčevića koje su vapile za drevnim snom o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.

Bio je jedini državnik na kojega je atentat pokušan  raketama zrakoplova zločinačke JNA koje su zasule Banske dvore 1991. godine.

Danas zapalimo svijeće i sjetimo se mnoštva njegovih zasluga bez kojih Hrvatska vjerojatn nikada ne bi bila slobodna i postala međunarodno priznata država. Cijeloga svoga života vodio se konstantom:

-„Sve za Hrvatsku-Hrvatsku ni za što!“

L.O.