Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Rijeke za sutra, 3. ožujka najavljuje tiskovnu konferenciju pod naslovom „Slom Jasenovačkog mita“. U suradnji s riječkim ogrankom Matice Hrvatske i udrugom Hrvatski domobran, dragovoljci žele ponovno skrenuti pozornost na preuveličane brojke stradavanja civila tijekom NDH. Bit će ovo prigoda za predstavljanje knjige „Jasenovački logori“ koje će se održati u Državnom arhivu u Rijeci (park Nikole Hosta 2) s početkom u 18 sati. Knjiga je djelo više autora (Vukić, Pilić, Horvat i Blanka Matković) koji na temelju arhivskih dokumenata i razgovora sa bivšim zatočenicima donose zaključak da je logor u ratno doba bio radni logor, a da je završetkom rata bio u funkciji do 1951. godine. U periodu od 45. – 51. logor je služio za likvidaciju zarobljene vojske i političkih ne istomišljenika. U knjizi se mogu naći dokumenti poput kartoteke logoraša, vođenje dnevnika različitih radova kao i dokumenata po amnestijama i puštanju velikog broja zatočenika na slobodu o čemu se šutjelo preko 70 godina. Predsjednik UHDDR-a Grada Rijeke Mile Biondić bio je među riječkim dragovoljcima koji su u Domovinskom ratu branili Hrvatsku u Lici, a danas je u misiji dokazivanja istine.
-Želja nam je da se predstavljanjem ove knjige ne pojave dva suprotstavljena tabora. Držimo da je došlo vrijeme da se sudi po činjenicama, a ne prema ponavljanju starih ne istina, laži. O falsificiranom broju žrtava najbolje govori podatak da je na popisu bila i moja baka Margita Biondić koja je umrla prirodnom smrću 1963. godine. Sa našega područja to je također bio velik broj i drugih Biondića, Rončevića, Nekića, Katalinića i drugih koji su također provjereno ovozemaljski život završili prirodnom smrću. Autori su željeli približiti istinu, ma kakva onda bila, jer je Jasenovac do današnjeg dana bio velika omča našem narodu. Jedino nam istina može pomoći da se ta agonija ne produlji u nedogled. Nama kao narodu je da se opredijelimo za istinu bez ponavljanja starih laži. Predstavljanjem knjige želimo doprinesti rasvjetljavanju godinama nataloženih i stvorenih krivotvorina od strane Jugoslovena i komunista. Interesantno je svakako napomenuti da se do danas nisu obavila detaljna ni stručna istraživanja na tom području, a za pretpostaviti je da bi se broj žrtava ne mjerljivo umanjio, a što je najvažnije utvrdilo bi se da se tu nisu likvidirala djeca. Naravno, mi se klanjamo svakoj žrtvi i žalimo za svakom osobom koja je bez suda i dokazane krivice stradala u logoru. Za kraj moramo se prisjetiti da su sve one brojke s kojima se je upoznavao svijet bile srpska propaganda uz pomoć njihovih sluga Hrvata – izdajnika. Ne zaboravimo se prisjetiti niza događaja u našem susjedstvu u Beogradu i Srbiji kako je tijekom 41. i 42. godine programirano rađeno na uništavanju židovske imovine samih Židova i njihovih Sinagoga. Za istu zadaću koja je bila povjerena Dragomiru Jovanoviću i Jovi Nikoliću, tadašnji režim Srbije novčano ih je nagradio. Zašto se Hrvatska intelektualna elita ne zainteresira i ne obradi to područje uz pomoć domaćeg stanovništva iz Srbije, pita se Mile Biondić iz riječke UHDDR-a. Mile Biondić zajedno s povjesničarom prof. Ivom Biondićem pokušava raskrinkati , kako ističe, napuhane brojke žrtava ustaškog logora Jadovno. U svojim istupima ova dvojica uvijek ističu kako je Jadovno bilo gubilište, čije su brojke žrtava umnožene za 10 i više puta. Geslo njihovih nastojanja u borbi za istinu je „Pijetet žrtvama-DA, manipulacija s poviješću-NE“!!!
L.O.
