Koliko mi to god pokušali negirati, sve je očitije da hrvatska država neprestano teži nekakvom novom “bratstvu i jedinstvu”, želi da ponovno budemo svi u “istom kolu”, no s pravom bi se trebali zapitati žele li to i svi oni koji su dali svoje živote, invalidi, obitelji poginulih i nestalih, izbjeglice i prognanici, pa na kraju i oni koji su imali sreće da ih ne dohvati metak pobunjenih Srba? Bilo bi poželjno da nam načelnik Udbine, visoko uvaženi Ivan Pešut, odgovori kako bi danas izgledala hrvatska država da su, ne daj Bože, pobijedili oni s kojima svakodnevno sastanči i ispija pića, odnosno što bi se tada dogodilo sa svima onima koji su bili prvi kad je trebalo braniti Domovinu od pobunjenih Srba, Crnogoraca, JNA i domaćih izdajica, odnosno agresora na Republiku Hrvatsku?

Jer, načelniče Pešute, mi koji nismo zaboravili stradanje Hrvata poslije II. svjetskog rata, koje je bilo tako bolno, ponižavajuće i bezmilosno, s pravom vas pitamo jeste li ste svjesni što radite ?! Zapisano je da se ne zaboravi…brisale su se osobe, ali i cijele obitelji  i mjesta. Rušene su kuće, ali se opet ponekad upalilo ognjišće poslije rata, ali u Mutiliću to nije bilo moguće. Rušene su crkve, neke i obnavljane a mnoge su ostale uz ceste s vidljivim temeljima. U Mutiliću je crkva bila žicom ograđena i oku sakrivena.

Protjerivanjem hrvatskoga življa iz sela Mutilić, “oslobodioci” su htjeli izbrisati svaki trag postojanja kako Hrvata tako i katoličke crkve sv. Augustina u Mutiliću. Živalj su u ratu, već u kolovozu 1941. godine, protjerali, a poslije II. svjetskog rata i imovinu i crkvu ogradili u lovište druga Tita. Kuće i crkva su postali lovište, a Hrvati lovina. Nisu imali pravo na povratak. Sve do oslobodilačke akcije “Oluja” 1995. godine u tom mjestu Hrvat nije bio dobro došao. “To je bratstvo i jedinstvo naših naroda” na koje se neki i danas pozivaju. Danas imamo Domovinu! Gdje su Hrvati iz Mutilića? Je li im oduzeta imovina vraćena? Zvoni li zvono sa crkve sv. Augustina u Mutiliću? Jeste li čuli za ubijenog župnika Matu Moguša u središtu Udbine? Sve su to pitanja, a odgovori …, čekamo načelniče da nam Vi na to odgovorite. Dok stepeništa vape kroz šikare, odlomljeni dijelovi zida govore o patnji Hrvata, današnja Hrvatska šuti a i Vi s njom. Osamljeni dimnjaci gladuju za dimom uronjeni u gustiš granja. Čekaju i svjedoče! Bez obzira što ih je zadesilo prije 69 godina, oni još nisu došli na red za obnovu. Bez obzira što eter tutnji pozivima na istinu i pravdu, o njihovim događajima, ni danas, nije preporučljivo pričati. Bez obzira što smo stvorili Domovinu, Domovina ih još nije primijetila. Nad Mutilićem su nadviti mračni oblaci nepravde, laži i zla, a vi načelniče pijete, pjevate i svetkujete Sv. Preobraženije. Je li Vas sram, osjetite li i čujete kako se u grobovima okreću kosti pobijenih Hrvata, ili mirno spavate snom pravednika?! Vjerujem da Vam je ćirilični melos dao elana za daljnja politička podmetanja za udaranje temelja bratstva i jedinstva. Ne vjerujem da sve to radite pod političkim blagoslovom HDZ-a, no zaboravili ste očigledno da mnogi od nas nisu balavci da podliježu vašim lažima, podvalama i političkim manipuliranjima, od kojih neka prelaze najosnovnije norme političke, ali i ljudske civiliziranosti. Siguran sam da vam za puno toga HDZ nije dao za pravo, siguran sam i da puno toga radite iza leđa svojih stranačkih kolega, ali isto tako pitam se je su  li  vas vaši HDZ-ovci pročitali i da li vas doživljavaju tek kao političku spodobu koja egzistira kako bi odradila domaću zadaću,ne zaboravljajući svoju korist.

Vi ste načelniče Pešut zapalili jednu svijeću za Dan državnosti, Dan hrvatskih branitelja i za obljetnicu Vojno redarstvenu akcije Oluja, ali ste isto tako našli  shodno da zauzmete prve redove na proslavi srpskog blagdana Sv. Preobraženija.  Mislite li da ste s tim kupili ulaznicu za nadolazeći Dan Hrvatskih mučenika 31.kolovoza u našoj Udbini ??? Niste, budite sigurni u to. Za Vas su vrata pravednosti, istine i domoljublja zatvorena. Kucajte na neka druga, možda vam se otvore.

LO