I dok načelnik Općine Udbina Ivan Pešut na godišnjem odmoru toća guzu u „slanom lavoru“, oni koji su ostali u Hrvatskoj Udbini spominju se njegovog imena uzalud. Ususret nadolazećem srpskom  blagdanu „ Preobraženje Gospodnje“ koje će se održati u Mutiliću 19. Kolovoza, i Danu Hrvatskih mučenika 31.kolovoza, mnoge se stvari na Udbini pripremaju, a načelnik Pešut bezbrižno stiska šlauf u nekom od morskih plićaka ne skidajući crne naočale plastikanerke.  

Na perfidan je način načelnik Pešut pobjegao na godišnji odmor kako bi izbjegao sve obljetnice, obilježavanje Dana državnosti, Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, Oluju, ali i srpski blagdan Preobraženje. Da li će navratiti na srpski praznik Preobraženje budemo vidjeli, no kako kažu udbinjani, za Dan hrvatskih branitelja načelnik nije kupio ni svjeću kako bi ju zapalili poginulim hrvatskim  braniteljima.  Hrvati na Udbini ogorčeni su na načelnika Pešuta, tvrde da ih je na izborima prodao za svoju načelničku fotelju te sklopio privatan dogovor sa SDSS-om. U ni jednoj ličkoj općini nismo mogli vidjeti toliko nezadovoljstva, pritajenog revolta i bijesa kao u Udbini, i to kako naši sugovornici kažu, zbog podmuklog političkog manipuliranja Ivana Pešuta. Ostavljeni smo sami sebi, bili smo dobri kad smo trebali dati svoj glas, sada taj naš veliki načelnik vedri i oblači pričanjem priča o bratstvu i jedinstvu Hrvata i Srba na Udbini a nema obraza da obilježi naše hrvatske praznike, nema vremena da se pokloni palim hrvatskim braniteljima. Njemu i udbinskom HDZ-u bitni su samo osobni interesi.

Treba biti iskren i reći, da biste pobijedili na izborima, morate biti veliki lažac i demagog,  i to je formula uspjeha, jer izreka kako se najviše laže u lovu, ljubavi i izbornoj kampanji garancija su da će onaj koji najbolje laže imati i garanciju najvećeg uspjeha. Poznato je da se i u Hrvatskoj dolazi na vlast samo s velikim lažima, ne sitnim, bez obzira na to o kojoj je političkoj opciji riječ. Stoga analizirati politiku, kao i posljednje izbore u Udbini, krajnje bi bilo neozbiljno ali i smješno, jer tu je bila najočitija podvala i prijevara svega onoga što se može svesti pod naziv „HDZ-ova politika“. Ipak, moram reći da volju naroda treba poštovati, bez razlike kako i na koji način ona bila ostvarena, stoga ja osobno, antipatičnom konvertitu Pešutu nikad neću čestitati na „pobjedi“ jer kako govore udbinjani taj čovjek je postao najpoznatiji politički profiter sa napljenicom na čelu „protuprirodni politički bludnik“.

Svako je na svoj način proslavio praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i vojno redarstvenu akciju Oluja. I dok smo se mi s nacionalnim ponosom prisjećali svega onog što smo proživljavali prije 18 godina i dok smo drhtećih ruku sa suzama u očima palili svijeće na spomen obilježjima poginulih branitelja, nedaleko nas, u Udbini, kao i prijašnjih godina „slavio se „ dan žalosti. Udbina, bez razlike koja je politička vlast u njoj, već niz godina mudro, na krajnje perfidan način izbjegava dostojno obilježiti  Vojno redarstvenu akciju Oluja, Dan hrvatske državnosti i domovinske zahvlanosti. A tko je kriv za sav taj blagoslov neuvažavanja hrvatskog ponosa ? Kažu da politika, kojoj je na čelu, bar na papiru i političkom proklamiranju načelnik tamošnje općine Ivan Pešut. Čovjek koji je brže bolje prigrabio vlast, ubacio guzicu u fotelju, nabio naočale, i prigrlio sve one koji su uz njega, bar na papiru.

Ako pokušamo analizirati političko djelovanje Ivana Pešuta na Udbini, ono se može svesti samo na jedan zaključak koji nedvojbeno govori da čovjek uspješno balansira nacionalnim opredjeljenjima Hrvata i Srba. I jednima i drugima prodaje političke afingere zbog svoje osobne koristi. Da li taj navodni HDZ-ov vojnik Pešut ispunjava političke naredbe Darka Milinovića? Po onom što je meni izgovorio preko mobitela o Milinoviću, ja bih rekao da ne, i dodao da Pešut kad se vrati u svoj kanalizacijski raj, postaje car, gubernator i osorni vladar općine u kojoj se, kako kažu, više nezna tko pije a tko plaća. Kako objasniti politički manifetluk Ivana Pešuta ako slijepo ispunjava političke naredbe Milinovića, a potom po njemu pljuje i naziva ga pogrdnim riječima. Kako tog čovjeka nazvati ako Milinovića naziva gazdom, dok je u njegovoj blizini, a kad mu okrene leđa navuče razigran osmjeh malog djeteta i bahato osporava svaki spomen njegovoga imena. Udbinski načelnik i ove je izbore vješto izmanipulirao i sada je politička figura sa ostvarenim osobnim ciljem.  Meni se sve to skupa sve više i više gadi. Imam osjećaj kako bi skoro svaki političar, bio on moćan ili potpuno nebitan, prodao ne samo narod nego i vlastitu djecu samo da se dokopa neke fotelje. I pri tome ne bira sredstva, ne bira koalicijske partnere, ne preza pred svim vrstama laži.

Ako se u obzir uzme da je u Udbini od 11 općinskih vijećnika, njih pet iz redova SDSS-a, a potom 3 iz HDZ-a i politički neupućene osobe razumijet će tko je na vlasti u „Hrvatskoj Udbini“.  Izbornom koalicijom između SDSS-a i HDZ-a kupljen je politički mir, ali i ono najvažnije, načelnička fotelja za  Ivan Pešuta, za kojega tamošnji poznavatelji političkih prilika kažu da je odigrao političku igru samo zbog osobnog uhljebljenja.

A kako se živi na Udbini, najbolje je kazao načelnik Ivan Pešut koji je na naše pitanje, kakav je suživot između Hrvata i Srba rekao: „ ma kakav suživot, nema tu nikakvog suživota,  ovdje se radi o životu, ovdje nema suživota nego života“.  Otvoreno treba reći, problem nisu Srbi, imaju oni svoja prava koja trebamo poštivati, a i znamo ih stotinu godina, no stvar je u tome da je Hrvatska premala zemlja za toliko hrvatskih izdajica i lažova.

A Ivan Pešut ?! Da li je ikada taj HDZ-ovac dignuo glas za zaštitu hrvatskog naroda na Udbini, da li je ikada jasno i glasno rekao što misli? Nepoznanica, jer je po starom, dobro oprobanom receptu zbog osobnog interesa sve podredio sebi ne mareći kako žive hrvati na Udbini. Njegovo podvoravanje svakom malo većem političkom „gospodinu“ prepoznato je u svim krugovima HDZ-a, tako da poznavatelji političkih kretanja drže da je Pešut politička marioneta s kojom se balansira samo sa ciljem da u Udbini načelnik bude iz redova HDZ-a. Inače, Pešut kao politički bitnu osobu mnogi doživljavaju sa podsmjehom, jer  on samom sebi umišlja političku veličinu, isključivo dok je u Udbini, a kad „izađe u svijet“ manji je od makova zrna, jer su njegove političke manifetluke mnogi odavno prepoznali i doživljavaju ga kao marginalca za potrebe političkog balansiranja. Ivan Pešut mnogo je toga pokušao u zadnje vrijeme namjerno preskočiti, zaboraviti, pokriti se političkim ušima, zadovoljno trljajući fotelju i misleći na sebe i svoj materijalno politički probitak. Pitanje je vremena, kad će i da li će hrvatski narod a i neki drugi pozvati Ivana Pešuta da položi račune, jer vrijeme kad tad dođe da se naplati ono što je spiskano. Okaljani kriminalnim i drugim nečasnim radnjama politički lideri iz dana u dan se demaskiraju, ali ih u vlasti još održava njihova stranačka infrastruktura koju su razvili poput paukove mreže koja je sve neistomišljenike u startu onemogućavala u novim idejama. Poput nekrunisanih kraljeva pojedini općinski načelnici, kao izvršna vlast lokalne zajednice, vedre i oblače svim i svačim i njihova nepravičnost sve više izazva pojedince da se organiziraju i kroz politički angažman ih svrgnu s vlasti. Da li ovaj scenarij čeka i gubernatora Pešuta, jer dok svi siromaše, političke plejade, loveći u mutnom, uvećavaju svoje ili nečije druge imovinske kartone do te mjere da im je glavna opsesija postala briga kako to sačuvati, a izbjeći sankcije te i dalje ostali u političkoj orbiti.

Upravo takvi političari su u stanju, kako brod tone, i posadu pustiti da potone kako bi se samo oni spasili, zadržali stečeno imovinsko carstvo i ponovo se, presvlačeći političko ruho stavili na čelo neke nove političke opcije. Čovjeku treba otprilike dvije godine da progovori, a pedeset da zašuti!  Vjerujem da je Ivan Pešut prešao pedesetu !

Dražen Prša