Drugi puta u dva mjeseca drugi koalicijski partner (uz SDP) pokušava minorizirati Vatikan i Hrvate katolike. Povici o ukidanju vjeronauka dolaze od stranke koja u nazivu ima atribut „narodna“. Pa ako nam je oko 80 % naroda u RH izražavaju kao katolici, a čije to interese onda zastupaju takvi narodnjaci?!? Najprije se „nabrusio“ premijer Milanović i otišao u Rim ne bi li papi očitao litaniju. Vratio se miran i uljuđen kao klinac koji je konačno dobio slatkiš i shvatio svoju malenkost. Reče on tada da je „Hrvatska ozbiljna država i bilo bi neozbiljno dovoditi u pitanje državne ugovore!“ Raskol između Kukuriku koalicije nesvjesno je načinio i ministar Linić. Htio je po uzoru na sav svijet oporezovati bezobrazno bogate. Iako je „el-Bahati“, kako smo od milja zvali ex-prvog, jedinog, neponovljivog, famoznog potpredsjednika Vlade, otišao u prošlost (čitaj: zasluženi zatvor), ipak se digao na zadnje noge jer bi takva porezna politika najviše štetila njemu samom. Narodni Radimir Čačić je jedan od bogatijih Hrvata pa je uz samu natruhu poreza na: kuće, stanove, hotele, motele, poslovne zgrade i prostore, vinograde i ostalo -digao svoj glas. Zašto? Pa zato što je on predsjednik jedne narodne stranke i suosjeća s većinom građana RH koje bi porez na njihove milijunske nekretnine mogao skupo stajati! Da ne bi bilo zabune: HNS u svojim redovima svakako ima najviše poštenih, sposobnih i skromnih ljudi koji časno rade svoj posao, bilo u politici, bilo izvan nje. Oni su na određeni način žrtve Čačićeva sukoba s dojučerašnjim partnerima, što je ipak samo izraz njegove osobne težnje da mu se ne okrnje milijunske nekretnine.
Od naših djedova i baka mogli smo o vjeronauku čuti samo najbolje. Učilo ih se poštivanju Boga i vjere, tradicije i poštenog i skromnog življenja. Zbog čega mediji kao jedan skaču na noge kada se pojavio kakva pedofilska ili krim informacija iz svijeta Crkve? Svaki slučaj takvog svećeničkog poteza za svaku je osudu i zatvorsku sankciju i tu nema dileme jer smo svi pred zakonom jednaki. Svećenici su ipak samo ljudi, podložni grijesima kao i svi mi ostali. Zato su vjerojatno pod drukčijim povećalom. Jesu li mediji ipak malo pretjerali s lovom na takve nečasne crkvene primjere? Živimo li mi to u državi pedofila, notornih lopova i razbojnika? Na sreću ne. Svega ovoga bilo je i (nažalost) bit će u svim državama svijeta. Dijelu javnosti i nekim političkim strankama normalno je progoniti Crkvu. Kada crkveni ljudi nešto zgriješe-sankcije su svakako u redu i to će podržati svatko imalo moralan. Sjećam se priča iz 80.-ih kada su gospićki komunisti progonili vlč. Josipa Kapša. Vodili su ga u zatvor kada god bi neki komunistički skorojević pohodio Liku, kada god bi se približavao neki komunistički praznik. Prema pričanjima tadašnje milicije Kapš bi se na to samo nasmijao. Govorili su mu da je pedofil, da napada djevojčice, stare i mlade. Taj je isti „zločesti pop“ od skromnih milodara uvijek sakupljao pomoć za sirotinju. Svjedoci tvrde da je puno puta večerao dva kuhana krumpira jer u vrijeme komunizma nije imao plaću, kao i svi ostali svećenici. A kada je u slobodnoj Hrvatskoj počeo dobivati plaću, pola bi hitro nosio u dekanat i davao pomoć sirotinji i katoličkim misijama diljem svijeta. Komu onda smetaju i časni svećenici, Vatikan i vjeronauk? Treba li ih, kao u vrijeme Tita, ostaviti da se koprcaju i životare, često ispod ruba egzistencije i ispod donje crte zdravog razuma jedne nenarodne politike i poimanja vjere? Valjda je po inerciji nečijeg svjetonazora normalno da je sve vjersko „aut“, dok su sasvim „O. K.“ homo-brakovi, legalizacija lakih droga ( i žena), izbjegavanje oporezivanja besramno bogatih… O neukusnoj bahatosti ćemo drugom prigodom.

L. O.