Zadnja proslava blagdana Svetog Ilije (Ilinje) u Sincu bila je znakovita po mnogo čemu. Okupilo se mnoštvo ljudi, održane su dvije svete mise u Župnoj crkvi jer je bila pretijesna da bi primila sve one koji su željeli čuti riječ Božju. Družili se ljudi i djeca svih generacija, ljubilo i veličalo prelijepu Gacku i Gacku dolinu, a stariji se prisjećali vremena kada im godine još nisu pritiskale pleća. Vlč. Stanko Smiljanić iz Župe Sinac elokventan je sugovornik.
-Okupilo se trostruko više ljudi nego li danas broji cijeli Sinac. Po zadnjem popisu ovdje živi 630 duša, ali sam po blagoslovu kuća zabilježio podatak od 515 stalnih žitelja u 207 domaćinstava. Mnogi imaju adrese stanovanja u Sincu, ali žive po Otočcu, Rijeci, Zagrebu… A bilo je za Ilinje baš lipo. Osjeća se velika nostalgija u ljudima koji su ovdje ponikli, pa se iselili. Bilo je i dosta Sinčarana koji žive u inozemstvu. Dirljivi su susreti sa starim prijateljima, rodbinom, poznanicima… Malo je mista u kojima se svetac, zaštitnik toga mista, slavi tako radosno kao Ilinje u Sincu. Do kad će biti tako teško je reći. To samo Bog zna, govori vlč. Smiljanić.
Sinac je po mnogo čemu paradigma onoga što nazivamo „priča iz Hrvatske“. Pred Domovinski rat na tome je prostoru popis stanovnika završio s brojkom 1041, dakle dvostruko više nego li danas. Pokazatelj demografske slike i starosne strukture nekog mjesta uvijek je osnovno škola. Zadnju školsku godinu u Područnoj školi Sinac učilo je svega petnaestero djece od 1. do 4. razreda. Treba li nabrajati dalje…???
M. S.
