S odmakom od 519 godina na Krbavskom polju opet se vodi bitka. Ne ona prava, oružana. Nema sličnosti niti po duljini trajanja, niti (na sreću) po posljedicama. U ovoj komparaciji drevna bitka  iz 1493. bila je jednostavnija jer se barem znalo tko se protiv koga (ali i zbog čega) bori. Ova današnja pritajeno traje godinama, a epilog joj se još ne nazire.

  Posjeta predstavnika srpske nacionalne manjine Milorada Pupovca i romske nacionalne manjine Veljka Kajtazija općini Udbina i nekim zaseocima na Krbavskom polju trebala je pomiriti  srpsko i hrvatsko s jedne  i  romsko stanovništvo s druge strane. U sve su se umiješali i Hrvati iz Široke Kule. Srbima i Hrvatima u ovoj je priči, kako tvrde, dosta romskog terora. Terora ljudi i stoke. I dok se stoci ne može suditi niti pojasniti što je krivo, a što pravo, kod ljudi se sve pomalo svodi na razgovor gluhih. Srbi i Hrvati tvrde da su godinama uredno prijavljivali  štete na usjevima što su ih činili romski konji, ali i fizička maltretiranja skupine Roma. Romi pak tvrde kako o tome pojma nemaju, da je sve  ksenofobična nakana da ih se makne iz dijelova Like gdje do nedavno nisu živjeli. Prozivana obitelj Amić tvrdi kako oni niti  nisu Romi, pa im sve to zapravo ostaje nepotrebna frka. Prozivana je i Policija. Oni opet tvrde da su protiv poznatih počinitelja (ljudi, a ne konja) odaslali na  desetine prijava. Pupovac tvrdi kako do sada nije znao da je stvar toliko eruptivna i zetegnuta. Da je barem pročitao neki redak u novinama ili pogledao poneki portal znao bi puno više. Žitelji Ostrvice  poslali su prije nepune 4 godine peticiju kojom Slobodana Uzelca, tadašnjeg potpredsjednika Vlade RH, upozoravaju na nesnošljive uvjete života. Ništa nije poduzeto. Kajtazi tvrdi da se uplašio Mire Matijevića iz Stožera za zaštitu od Romskog nasilja, pa je onda on kao Rom automatski postao žrtva na Krbavskom polju. Iako nisu spominjani niti kao „fusnota“ naši  sudovi pomalo „pajke“. Kada su mediji  prije  10 godina prenijeli prve informacije o zastrašivanju Srba i Hrvata koji su se nakon vrata vratili doma u lička sela, a kako tvrde, teroriziraju ih doseljeni Romi,  od onda do danas nije se oglasila  niti jedna sudska instanca. Da nam kažu što je istina, a što ne , tko i kako sankcioniran (ukoliko su policijske prijave bile opravdane). Razbijene glave srednjovječnih i starijih ljudi trebale bi biti dovoljni pokazatelji da netko dobiva po glavi, a netko poticaje za držanje konja. Ili bolje reći : netko drži konje, a hrane se u susjedovom žitu! Ili su časni suci pomislili kako je riječ o mazohizmu Hrvata i Srba pa  ti ljudi onako u dosadi tuku glavama o najbliži zid ili drvo!?!

                                                                                                                                               S. Krieger