RADUČ – Još se nisu stišali prigovori o navodnom ekocidu počinjenom na širem području Općine Lovinac. Na potezu od Raduća do Zira  u općini Lovinac posječena jedna cijela hrastova šuma. Iz Policijske uprave Ličko-senjske doznali smo da je riječ  o privatnom posjedu koji je prodan slovenskom poduzetniku. Tijekom razgovora sa  slovenskim državljaninom policija je otkrila kako da   dvojica njegovih zaposlenika nemaju valjane dokumente pa će im biti upućene prekršajne prijave. Što se tiče posječenih hrastova  policija je ustanovila da za sječu postoje svi valjani dokumenti. Dakako da su svi tražili mišljenje struke. U svojem dopisu upućenom ekolozima i medijima nadležna šumarija Gospić  detaljno ih  je upoznala s cijelim slučajem.

————————————————————————————————- 

            U svezi Vašeg dopisa  od 19.rujna 2013.god. obavještavamo Vas da se predmetna sječa događa na česticama u privatnom vlasništvu. Katastarska kultura na tim česticama je „pašnjak“ i postupanje takvim zemljištem obuhvaćeno je „Zakonom o poljoprivrednom zemljištu“, dok u ovom slučaju „Zakon o šumama“ propisuje samo postupak stavljanja drva u promet. Budući da se ovdje radi o poljoprivrednom zemljištu vlasnik nije dužan zatražiti obilježavanje stabala za sječu (doznaku) od strane nadležnih stručnih osoba šumarije, već samo podnosi „Zahtjev za izdavanje popratnice“ kada posječeno drvo stavlja u promet.  Za sve čestice vlasnik je podnio šumariji Gospić navedeni  „Zahtjev za izdavanje popratnice“ (Zakon o šumama, čl.31; NN br:140/05 i 82/06) sa svom pripadajućom dokumentacijom (vlasnički list, posjedovni list, kopija katastarskog plana i izjava o preuzimanju odgovornosti) temeljem kojeg je ovlaštena osoba šumarije izvršila popraćivanje posječene drvne mase. Točni su vaši navodi da predmetno područje nije obuhvaćeno šumsko gospodarskim planovima, pri čemu ste se konkretno dotakli gospodarske jedinice „Bogunica-Kosurina“ ali Vas moram izvijestiti da se Programi gospodarenja gospodarskim jedinicama odnose samo na šume i šumska zemljišta u državnom vlasništvu.

    Također navodite i čl.4st.5. „Zakona o šumama“ koji glasi: (5) U slučaju sumnje ili spora smatra li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem šumom, odnosno smatra li se neko zemljište šumskim zemljištem odlučuje središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).  Ovim člankom nije određeno tko i iz kog razloga pokreće spor pri nadležnom tijelu. Poduzeće „Hrvatske šume“ d.o.o. je trgovačko društvo koje gospodari šumama u vlasništvu RH, a u šumama šumoposjednika vrši samo stručne usluge na zahtjev vlasnika.

 Hvala Vam na ukazanoj brizi za dobrobit šuma i rado prihvaćamo ponudu o suradnji.             

         S poštovanjem,

                              Upravitelj šumarije Gospić

                            Mario Stilinović, dipl. ing.

     Dakle, svoje je rekla struka i tu se zacijelo nema što dodati niti oduzeti. Pučki rečeno „netko je koristio rupe u zakonu (ili bolje reći kratere)“. Od nekolicine ekologa, šumara i  ljudi iz resornog Ministarstva doznajemo kako u RH nije definirana obveza po kojoj vlasnik zemlje treba izvijestiti nadležne  o prenamjeni zemljišta. Barem ne u slučaju kada pašnjak postane šuma. Tako se ova čestica  vodi kao  pašnjak možda iz vremena kada je Marija Terezija učila hodati. Hrastova šuma stara 100-200 godina odavno je trebala biti tako i evidentirani ili posječena. Navodno je nakana novog vlasnika ove zemljišne čestice na njoj zasijati neke poljoprivredne kulture. Ogoljelih 20-ak hektara područja nedaleko od Zira sada pružaju otužnu sliku, zapravo presliku ljudskog nemara i važećih nam zakona po kojima zakonodavci  od pašnjaka ne vide šumu. Ili obrnuto???

L. O.