Nitko ne zna točan broj mučenih i likvidiranih civila i vojnika

0

Partizanske snage ušle su u Gospić 4. travnja 1945. godine. Odmah su započela masovna strijeljanja civila i vojnika koji su se tada predali. Bez suda i bilo kakve dokazane krivnje, partizani su od reda ubijali starce, golobrade mladiće, svećenike, pa čak i trudnice.
Jedna od masovnih grobnica iz tih davnih dana nalazi se nedaleko od upravne zgrade Parka prirode Velebit. Na tome su mjestu partizani odmah po ulasku u grad strijeljali nekoliko desetaka civila. Žrtve su pobacali u rov i pokrili ih zemljom, a o svemu se nije smjelo govoriti do 1990. godine. Taj je dio grada do ovoga rata bio u sastavu vojarne tzv. JNA. Nad tom masovnom grobnicom počast nedužnim žrtvama odali su župan Milan Kolić, gradonačelnik Petar Krmpotić u pratnji svojih zamjenika, kao i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Sudionici komemoracije zatim su se poklonili žrtvama Domovinskog rata, paleći svijeće kod zajedničkog križa u Kaniži.
Najmasovnije egzekucije partizani su vršili kod vanjskog dijela gradskog groblja Svete Marije Magdalene. Niti danas se ne zna niti približan broj ubijenih, ali se pretpostavlja da je ondje strijeljano, zaklano, obješeno ili zatučeno maljevima najmanje tisuću ljudi. Tijela nesretnih žrtava zakapana su potom u obližnje rovove, ili odvožena i pobacana u jame u okolici Gospića. Riječi molitve na današnjim komemoracijama predvodio je mons. Mile Čančar, gospićki župnik.

M. S./Foto:N.Mraović

Oglas