Dok se sinoć već hvatao mrak gospićka stanica HGSS-a je u 18.30 sati zaprimila poziv s primorske strane Velebita iznad Prizne. Poziv je stigao od dvoje mladih belgijskih državljana koji su imali namjeru spustiti se s Velikog Alana u Priznu te trajektom otići na Pag. Uz to što su dosta kasno, krenuli u taj pothvat i stvar se dodatno zakomplicirala nakon što su skrenuli s planinarske staze i svjesni toga nastavili put dalje. Cijeli događaj nam je opisao voditelj HGSS-Stanice Gospić Josip Brozičević.
-Belgijski izletnici su nakon nekoliko kilometara hodanja kroz kršovita, niskim grmljem i raslinjem obrasla bespuća primorske strane Velebita zaglavili na stjenovitom i vrlo nepristupačnom dijelu od kuda više nisu mogli niti znali nastaviti put. Kao dodatni otežavajući faktor primicala se i noć a bura je bila u jačanju.
Potpuno dezorijentirani i bez idejni u noći vidjeli su samo svjetla na Pagu i susjednim otocima i promatrali svoje željeno odredište koje se i nije činilo tako daleko, ali samo pogledom. Uz sve to dodatno otežavajući faktor bio je i taj što je mladiću u potpunosti raspala se gojzerica. Jedino što im je preostalo bilo je pozvati pomoć preko Centra 112.
Ono što je sretna okolnost ove potrage je dostupnost signala za mobitel pa su mladi planinari u kontaktu sa spašavateljima dobili upute što činiti kako bi bili čim prije pronađeni. Također sreća je i to da nisu bili povrijeđeni a sa sobom su imali dovoljne zalihe hrane i vode.
Nakon što smo dobili lokaciju mladog para i napravili plan potrage, 10 spašavatelja krenulo je u potragu. Na ovom dijelu Velebita nema planinarskih staza već se djelomično naziru tzv. „kozje staze“ kojima su se nekad kretali stanovnici velebitskih i podvelebitskih sela i njihovo blago. Kako staze ne služe svrsi već duži niz godina, nema stanovnika kao ni koza, one su obrasle raslinjem i postale gotovo neprohodne, što je ovu potragu činilo izuzetno zahtjevnom. U potrazi smo koristili i bespilotnu letjelicu pomoću koje smo u 22 sata pronašli izgubljene planinare. Iako je zračna udaljenost od vozila do nesretnih planinara iznosila svega 1,3 km, trebala su nam tri sata da se probijemo do njih te pronađemo najbolji i najlakši put i sigurno ih spustimo, napominje Josip Brozičević.
L. O.
