Nova uhićenja po Gospiću, stara tema o gradu-slučaju

18

Kako nam je i obećao dragovoljac Domovinskog rata Antonijo Stilinović-Toni, opet nam se stavio na raspolaganje. Kako je rekao i prvi puta, sit je podmetanja i izmišljotina kojima se blate Gospić i njegovi branitelji.

-Maloprije sam se fotografirao u Spomen-sobi Domovinskog rata, uz dečke koji nisu imali našu sreću da dočekaju slobodu. Taj me čin obuzima neizrecivom tugom jer tih dečki više nema, ali i ponosom jer sam ih skoro sve poznavao. Valjda taj dio ekipe iz samoproglašene 117.  brigade ZNG imaju obraza  i morala pa neka i oni učine isto. Neka dođu i pozovu nas da se u Spomen-sobi poslikaju s nama i našim poginulim prijateljima i suborcima. Evo, bacam im opet rukavicu. Neka ta „krema“ ponese sa sobom sve ratne zapovijedi napisane za neku akciju koju su organizirali i proveli. Sjećam se Davora Pajtla iz Otočca. Uglavnom se skrivao u kuglani hotela „Lika“. Znam to jer sam ga i ja jednom ili dvaput čuvao. Od koga, i danas se pitam? Pajt je obilazio Gospić do Alareva brda, ali nikada nije bio na našim položajima u Ribniku, Bilaju, Ličkom Osiku ili Perušiću. Ni on, ni ti ljudi iz famozne 117. A o Pajtlovim akcijama na ovoj bojišnici neću ni govoriti jer ne postoje. Odnio nam je tada jedini top „bofors“ i prebacio ga u Otočac. Jasno je da je tamo taj top trebao, ali trebao je i ovdje u Gospiću. Zbog čega da onda cijenim tog gospodina? Nemam razloga. Zdenko Bando je bio konobar u Karlobagu pa je  valjda po tome odmah postao satnik. Šef kuhinje bi po tome trebao biti bojnik itd. A g. Rendulić, bio je  major JNA??? Ostavite se ljudi iz tzv. 117. nas  branitelja iz 118. jer previše znamo o Domovinskom ratu. Kada se god napiše neka laž o ratu u Gospiću, nakon par dana dođe ekipa iz Rijeke ili Zagreba i privede nekog od nas. Baš kao danas kad je jedan od nas sproveden u Rijeku na ispitivanja, a ispitivali su ga već barem 10 puta. Na žalost, bit će toga još.

Oglas

Neuspio vojni  puč

U „kuhinji“ te nepostojeće 117. brigade ZNG i nekih lokalnih političkih faca pripremljen je mali vojni udar koji srećom nije uspio. U rujnu 1991. stigla su pred glavnu vojarnu 3 autobusa puna specijalaca iz Zagreba. Kad smo čuli da su došli smijeniti zapovjednika 118. brigade Mirka Norca i zapovjedništvo, zamalo je došlo do krvi. Nismo mogli dopustiti da neko zbog vlastitog probitka smjenjuje hrabre branitelje, a posebno ne Norca. Čiji su „začini u tom kotlu“ točno bili ni danas ne znam, osim da su došli od strane tzv. čelnika 117. brigade. Željeli su preko dvostruke linije zapovijedanja ostvariti svoje ciljeve. Tada mi još nismo niti pravo  znali koja smo postrojba, bilo nam je važno da  četnici ne slome Gospić. To je bilo tek koji dan iza pada vojarne JNA u Gospiću. O svemu će nam više reći Pajo Brkljačić, danas predsjednik Kluba 118. br. ZNG.

Uz nas su tada bili i mnogi dečki koji su došli iz cijele Hrvatske, iz inozemstva. Nikada im se nećemo moći dovoljno zahvaliti na pomoći, nikada! Da nije bilo te pomoći mi bismo bili drugi Vukovar. Dok su oni napuštali svoje domove da bi Hrvatsku i Gospić branili ovdje, dio  gospode iz tzv. 117. su radili obratno i bježali iz Gospića! To je ta „slavna 117“. Ovom prilikom moram odati počast i ljudima koji su „odgulili“ 10-15 godina u našim zatvorima. Zbog čega??? Molim sve Gospićane da to nikada ne zaborave!
(nastavlja se…)
M. S.