Poznati hrvatski redatelj Jakov Sedlar nedavno je snimio dokumentarni film »Bitka za Dajlu« po scenariju Darka Pavičića, koji je premijerno  prikazan potkraj rujna 2011 ., a ovih dana isti se pojavio na kioscima Tiska. Film  prikazuje cijeli slučaj Dajle s raznih motrišta,  a tim 60-minutnim dokumentarcem želi se objasniti o čemu je riječ u slučaju Dajla, jer mnogi ljudi zapravo i ne znaju što je predmet prijepora.U dokumentarcu sudjeluju Adalbert Rebić, Ivan Jakovčić, Veljko Miljević, don Ante Jakopila, Ilija Jakovljević, biskup Mile Bogović, nadbiskup Želimir Puljić, bivši veleposlanik Drago Kraljević, Ivica Šola i drugi.Sam autor izjavio je za medije  da je poziv za sudjelovanje u dokumentarcu poslao i zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, ali da odgovor nije dobio.Posebno je vatikansko povjerenstvo utvrdilo da porečka bisk1upija mora talijanskim benediktincima vratiti samostan i zemljište pokraj Novigrada, koji su bili njihovo vlasništvo do kraja Drugoga svjetskog rata, ili im isplatiti odštetu.Prijepor u svezi s povratom nekretnina talijanskim benediktincima u župi Dajla bio je u žarištu zanimanja hrvatskih medija od kraja srpnja do sredine kolovoza prošle 2011.godine.Ovaj dokumentarac događaje oko spomenutog slučaja prati dokumentirano.
Ovaj slučaj uzburkao je mnoge duhove kao niti jedna tema do sada. 27.srpnja 2010. Porečko-pulska biskupija u središnjem dnevniku obavijestila je javnost da joj prijeti bankrot, ukoliko na silu stupi sporazum sa benediktincima. Cijela javnost ostala je šokirana slučajem koji se otvorio pred njihovim očima.
Što se zapravo dogodilo?
Krenimo od kraja. 13.srpnja 2011.kada je kod javnog bilježnika Denisa Krajcara potpisan Sporazum o uređenju međusobnih odnosa između Porečko-pulske biskupije i tvrtke Abazia d.o.o iz Pule, koju su osnovali benediktinci iz Opatije. Sve bi bilo uobičajeno kod sklapanja ugovora da je u ime Porečko-pulske biskupije sporazum potpisao ordinarij Ivan Milovan. No, sporazum je po odluci Svetog Oca potpisao mons. Santos Abril y Castello, kojega je imenovao za zastupnika župe Dajla umjesto ordinarija Ivana Milovana, koji nije htio potpisati kompromitirajući sporazum za svoju biskupiju, pa ga je Vatikan suspendirao na jednu minutu.
Zašto je to učinjeno?
Zato što je to trebalo značiti konačni kraj spora između benediktinaca i biskupije.
Evo nekih izjava o ovom slučaju iz dokumentarnog filma:
Dr. Adalbert Rebić:„Uvjete oporuke grofa Grisonija danas izvršavaju svećenici porečko-pulske biskupije. Što je Grisoni htio?Htio je da u Istru dođu benediktinci koji bi narod pastoralizirali i duhovno vodili, poučavali i ujedno medicinski ih osiguravali.“
Ivana Petrović, komentatorica Nove TV:“ Ja sam o slučaju Dajla načula iz onoga što je objavljeno u medijima. Vjerojatno tu neću biti niti prva niti sto prva iz onoga što sam čula da to nije unutarcrkveno pitanje kao što to tvrde naši biskupi, već da je to jedan brutalan imovinsko-pravni spor, da se kolokvijalno izrazim, sa malicioznom političkom pozadinom“
Odvjetnik Veljko Miljević poziva se na članak 104. Ustava koji kaže da su međudržavni sporazumi ukoliko su ratificirani u parlamentu i tim činom unijeti u naše zakonodavstvo. Takvi sporazumi su po pravnoj snazi iznad zakona.
Dr. Adalbert Rebić:“Nikakva kardinalska komisija ne može mijenjati Osimske sporazume, a niti učiniti ništa protiv oporuke grofa Grisonija. On se okreće u grobu kada sazna za sve ovo.“
U tijeku je upravni spor pred sudom u Bujama i još se ne zna tko je zapravo vlasnik ove imovine. Sada se benediktinci ne pojavljuju kao pastoralci prema želji oporuke, nego kao netko tko traži obeštećenje što nije u skladu sa željom oporučitelja grofa Grisonija. Zbog toga benediktinci nemaju pravo na imovinu. Bitka za Dajlu još nije gotova. Konačno rješenje još nije na vidiku. Samostan Dajla još iščekuje pravdu. U ovom slučaju Crkva bi se trebala voditi načelom pravičnosti, solidarnosti i ljubavi kako bi izbjegla sablazan i za vjernike i nevjernike.

Tekst oporuke grofa Grisonija glasi:
„U ime Boga za vladanja Ferdinanda prvog cara Austrije, kralja Mađarske, Bohemije, Lombardije i Venecije. Ja Francesco Grisoni želeći izraziti svoju volju u vezi moje imovine, izrekao sam i dao napisati od osoba moga povjerenja, kojima sam dao napisati i potpisati vlastitom rukom u prisutnosti dolje potpisanih svjedoka i hoću da se u potpunosti izvrši kao moja posljednja volja. Ostavljam časnom samostanu sv. Marije iz Praglie:moj posjed u Dajli, kotar Buje, sa zgradama, zemljištem svih vrsta, životinjama koje se tamo nalaze,jednom riječju sve što tom posjedu pripada bez ikakve iznimke i to na onaj način kako to ja sada posjedujem. Tu baštinu neće gore spomenuti samostan moći dobiti, nego samo nakon smrti moje žene i dviju mojih sestara, korisnica te imovine, i to uz obvezu da savjesno ispuni ove uvjete:
1. Da samostan na posjedu u Dajli osnuje Unospizio s pet redovnika svećenika, uključujući poglavara, i potrebnim brojem braće laika.
2. Da ti redovnici, osim vlastitih pobožnosti svoje ustanove, vode brigu o poučavanju, o vjerskoj, moralnoj i gospodarskoj izobrazbi tamošnjih stanovnika, da promiču i potpomažu njihovo djelovanje i da im pomažu, koliko im bude moguće, u njihovim duhovnim i materijalnim potrebama.
3. Da svake godine izvrše sto tihih misa, koje su od davnih vremena utemeljene na tom posjedu.
4. Da svaki dan izvrše jednu tihu misu, stara obveza utemeljena na posjedu sv. Onofrija.
5. Da u sjedištu Ospizio u Dajli imaju i plaćaju jednog liječnika , ovlaštenog za kirurške zahvate koji će, prema potrebi, besplatno liječiti ne samo težake nego i sve ljude koji stanuju u okolici koliko bude smatrao uputnim poglavar dell’Ospizio s obzirom na sredstva i druge okolnosti.
6. Konačno, trebaju besplatno davati potrebne lijekove onim siromasima koji dobiju za to potvrdu od svoga župnika.
U slučaju da spomenuti samostan ne prihvati rečene uvjete, ili se ne ostvari l’Ospizio, ili se ostvari, ali se, iz bilo kojeg razloga, kasnije ukine, ta ostavština neće više imati vrijednosti, smatrat će se kao da nije postojala, a dotična imovina neka se dodijeli, u bilo koje doba i slučaju ustanovi koju ću sada osnovati.“

M.M.