Presveto Trojstvo je katolički blagdan, jedan od najvažnijih u crkvenoj godini. Slavi se u prvu nedjelju nakon blagdana Duhova  odnosno nedjelja prije blagdana Tijelova.Za Katoličku Crkvu to je svetkovina u čast Presvetog Trojstva.

Širom Hrvatske ima mnogo župa Presvetog Trojstva u mjestima:Otočac, Nedelišće, Zagreb-Prečko, Ždala, Josipdol, Tordinci, Donja Stubica, Karlovac, Plešče, Daruvar, Veliko Trojstvo, Krapinske Toplice, Slunj,Sedramić, Ludbreg, Krašić, Čačinci, Čepin, Kraljevec na Sutli, Slivno, Rogotin, Klenovnik…

Trg Presvetog Trojstva nalazi se u Požegi, Slavonskom Brodu, Ludbregu, Velikoj Kopanici, a spomenik Presvetom Trojstvu u Osijeku.U blizini Bjelovara nalaze se mjesta Veliko Trojstvo i Malo Trojstvo.Postoji biljka, trojačka ruža ili božur (lat. Paeonia) nazvana tako, jer cvjeta otprilike na blagdan Presvetog Trojstva.

Trojstvo ili Presveto Trojstvo je u kršćanstvu naziv za Boga kada se želi naglasiti nauk da je on jedan, a istovremeno se sastoji od tri osobe: Oca, Sina i Duha Svetog. To je jedna od temeljnih istina kršćanstva.Bog kao Presveto Trojstvo, objavio se prilikom Isusova krštenja na rijeci Jordan: “Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3,21-22)”

Iako postoje zajednice koje sebe smatraju kršćanskima i nemaju ovaj nauk (npr. Jehovini svjedoci), većina kršćanskih crkava vjeru u Trojstvo drže definicijom kršćanstva.Kršćanin je onaj tko vjeruje u Presveto Trojstvo i tko je kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Ovaj dan pripada grupi kršćanskih svetkovina koje nisu povezane s konkretnim povijesno-spasenjskim događajem nego kao predmet imaju određenu temu kršćanske vjere. Potreba da se vjersko otajstvo Božjeg Trojstva bogoslužno slavi seže do davnina. Usko je bila povezana sa sporom oko Kristova božanstva i obranom njemačkog arijanizma. Arije (oko 280.-336.) je zastupao strogo monoteističku teologiju: Krist kao utjelovljena Riječ (grčki logos) Božja nije jednak Bogu i s njim jedan, nego je od Boga stvoren, dakle njemu podređen. Njegov nauk – nakon mnogostrukih izmjena – stekao je određeni utjecaj među germanskim plemenima (Goti, Vandali,  Langobardi) ali ga je državna crkva nakon dugih teoloških borbi odbacila. Ove rasprave nisu pokrenule samo teologe, već i široke slojeve crkvenog puka. Ishodišno mjesto liturgijske pobožnosti Trojstvu i vlastite svetkovine vjerojatno su bili benediktinski samostani.
Dokazi za to potječu iz vremena oko prijeloma tisućljeća. Rimski pape dugo su se vremena protivili općem uvođenju ove svetkovine dok ju 1334. Ivan XXII. u avinjonskom progonstvu nije proglasio obveznom za cijelu Crkvu te dok konačno nije prihvaćena s Rimskim misalom iz 1570. Dok su evangeličke crkve preuzele tu svetkovinu – nauk o Trojstvu nije nikada bio sporan između Rima i reformatora – istočne crkve ju ne poznaju. Tema Božjeg Trojstva tu je povezana sa svetkovinom Duhova koja u svojim molitvama i pjesmama pokazuje jasna trojstvena obilježja. Datiranje ove svetkovine dugo je vremena bilo različito.  Karakteristično za sadržaj ove svetkovine je staro predslovlje Trojstva: „Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože. Ti si sa svojim Sinom i Duhom Svetim jedan Bog u trojstvu osoba jedne božanske naravi. Ti si objavio da je ista slava tebi, tvome Sinu i u Svetom Duhu. Zato ispovijedamo vjeru u pravoga, vječnoga Boga i častimo u jednoj biti tri osobe jednakoga veličanstva…“

(wikipedija)