Bumerang je primitivno, ali opako oružje. Kako ga god baciš on ti se vraća. Tako je gradonačelnik Gospića Karlo Starčević (68) uporno bacao „bumerange“, mudrovao i eskivirao sudjelovanje njegovih vijećnika HSP-a kada se donosio županijski proračun za 2019. Posvuda je viđao urote, „dogovore iza leđa“ i sl. Sada bi mu se moglo dogoditi slično jer većinski vijećnici HDZ-a u Gradskom vijeću zasigurno neće prihvatiti ponuđeni gradski proračun za 2020. Starčević sada tvrdi da se neće moći provesti mnogi projekti koje je mislio realizirati novcem građana, odnosno putem ukinutog prireza i poreza na ugostiteljske usluge. Na sve to licemjerno šute njegovi pobornici, stari i mladi.

Hoće li nam se gradonačelnik konačno ispričati za svoje laži?

Podsjetimo, da bi postao gradonačelnik Gospića Starčević nas je danima lagao i ti su računi sada počeli pristizati na naplatu. Sada se on zalaže da prirez ostane na snazi, a jedno od datih obećanja uoči zadnjih lokalnih izbora bilo je upravo ukidanje baš toga prireza. Njegovi pobornici se izgleda toga ne sjećaju. Možda neki misle da su građani zaboravili obećanja i izmišljotine pomoću kojih je na vlast došao taj „najbolji učenik u Gospiću kroz nekoliko generacija, čovjek koji je prije Tuđmana osnovao HDZ, vrhunski njemački sportaš koji se 1991. godine vratio iz Njemačke da bi branio Hrvatsku“. I sve tako redom do iznemoglosti. Koje izgleda kod nekih naivčina još uvijek pale.

Sigurno je nepravda da mu se danas zbog tih izjava svi smiju i zovu ga zapovjednikom „Munchen bojne“ jer imena Karla Starčevića nema u Registru hrvatskih branitelja. Jedino njega tamo nema od svih koji su govorili da su bili hrvatski branitelji. Taj postariji gospodin koji je (kako sam tvrdi) završio u Švicarskoj menadžment, valjda je uštedio Gradu Gospiću puno novaca jer je uoči izbora tvrdio da će godišnje na sebi Gradu štedjeti oko 3 milijuna kuna: neće uzimati plaću, neće koristiti službeni mobitel, auto niti vozača.

Na prvoj proslavi Dana Grada Gospića 2017. nakon što je postao gradonačelnik čuli smo njegov čuveni govor:

-Gospić je od sada slobodan grad. Bez podjela.

To mu nije smetalo da s vremenom smijeni sve direktore i ravnatelje koji mu nisu politički podobni. Nije smjenio jedino one koje nije mogao. Medije je podijelio na podobne i one druge, s time da je podobne novinare na mnoge događaje sam osobno vozio kako bi ga oni tamo slikali.

Uzaludno smo čekali da nas nagradi izložbom fotografija iz svoje bogate arhive dok je kao bliski Tuđmanov suradnik stvarao Hrvatsku, ili da vidimo dokumente s njegovog ratnog puta. Ništa od toga, valjda zbog prevelike skromnosti. U kojoj o sebi često govori u trećem licu jednine, kao što čine djeca.

Gradonačelnik koji je hvatao „divljake“

Ostat će nam upamćen kao jedini hrvatski gradonačelnik koji je u potrazi za uzbuđenjima zajedno s lokalnom policijom hvatao „divljake“ na motorima, a onda se o tome javno hvalio pred Gradskim vijećem. Ipak, kruna njegovih bajki je „jedan telefonski poziv i u Gospić stiže ulagač s 2 milijuna eura“. To je po njegovim obećanjima trebalo značiti po 500 novin radnih mjesta svake godine. Mnogi očevi, majke i djeca dali su tada svoj glas Starčeviću, nadajući se da to ipak neće biti po onoj staroj „obećanje ludom radovanje“. Ali je ipak tako bilo. U Gospić od onda do danas nije uložen niti jedan poduzetnički euro stranog kapitala niti je otvoreno ijedno novo radno mjesto. Grad je za to vrijeme ostao bez 500-600 stanovnika. Karlova politička elita tu laž uporno „gura pod tepih“.

Popis izmišljotina sve je duži i trebalo bi nam dugačak tekst da ih sve navedemo. Vjerujemo da će nas gradonačelnik vrlo skoro nagraditi s novim, svježim izmišljotinama i besmislicama. Ako ne u vrijeme adventa, pardon, prosinca u Gospiću (jer je samo u Gospiću ukinut Adventski sajam), a onda barem uoči novih prijevremenih lokalnih izbora. Novih obećanja, ludom radovanja.

L. O.