Prije skoro godine dana izvršeni su početni radovi na budućem Centru za borilačke sportove u Gospiću. Projekt je tada pozdravljen od strane bojnih sportaša i sportskih djelatnika jer je prema planiranom hodogramu trebao biti vrlo važno zdanje pri promicanju sporta. I završen u vremenskom okviru od jedne godine.
Mnogi su oportunisti već tada isticali kako će se na takav sadržaj malo pričekati. Trebat će riješiti projekt i brojnu papirologiju, a potrebno je i nešto novca kojega posvuda kronično nedostaje. Dolazili su tada i lokalni izbori pa se takav promo-zalet i očekivao. Uz glasna šaputanja kako se još uvijek traži lokacija za sportski bazen kakav Gospiću svakako treba. Od tih prvih ideja i radova prošla je zamalo godina dana. Izbori su prošli i građani su naivno povjerovali u sva data obećanja.
Najgore u cijeloj priči jest činjenica kako su svo ovo vrijeme bili naivni i sportski djelatnici Gospića jer su magično vjerovali u ta obećanja, što je po tadašnjim izjavama čelnika grada ovo trebao postati centar u kojemu će pripreme i treninge vršiti brojni hrvatski sportaši, klubovi i reprezentacije koji se bave borilačkim sportovima.
Budući da fotografija govori više od tisuću riječi dovoljno je pogledati u kojoj je fazi realizacija tog famoznog Centra za borilačke sportove. Ili će nas netko opet demantirati i podučiti kako nismo shvatili poantu cijele priče??? O svemu ovome je svojedobno veliki H. C. Andersen napisao bajku. U kojoj su se prepoznali mnogi veliki. Uostalom, bajke zato i postoje.
L.O.
