Željko Popović
Željko Popović

/„Novinar treba štititi istinu  od svakog senzacionalističkog i svakog drugog otkrivanja  u javnosti.“/ Kodeks časti hrvatskih novinara, čl. 14.

    Ako je istina (a jest) temelj novinarske struke kako onda tretirati potpune izmišljotine čiji neopravdani senzacionalizam prelazi granice etike, zakona i dobrog ukusa? Na Portalu Slobodna Lika  21. veljače o.g., autor i urednik Željko Popović objavio je  tekst pod naslovom „GOSPIĆKA STRAVA – Gradska vlast otkazala osiguravajućoj kući jer joj u kafić dolazi oporba“. Između ostalog  u tekstu je istaknuta ova tvrdnja:Tajnik grada Gospića Slaven  Stilinović nedavno je nazvao vlasnicu  jedne  osiguravajuće kuće u Gospiću, da joj  priopći kako Grad prekida sa njom poslovnu suradnju, uz objašnjenje da joj u kafić, inače jedan od najposjećenijih u Gospiću dolazi piti kavu gradska oporba“. Prozvani Slaven Stilinović odmah je na adresu tog portala dostavio demanti koji je i objavljen, a čiji je sadržaj potpuno negiranje spomenutog novinarskog teksta. Dakle, riječ je o čistoj izmišljotini novinara koji voli isticati kako je član HND-a. Ni prvi, a vjerojatno ni posljednji put, taj „borac za istinu i pravdu“ napisao je i objavio notorne laži, a da okom nije trepnuo. Popović u zadnje vrijeme u Gospić priziva  i Tamaru Laptoš, izvjesnu novu šeficu USKOKA. Bilo bi poradi istine dobro da netko iz te institucije za početak provjeri i objelodani je li S. Stilinović spornoga dana telefonski razgovarao s osobom koju Popović ističe u svojem tekstu-lažnjaku. Ovaj je slučaj tek paradigma serijala koji traje godinama. Kako sada stvari stoje kroz svoju istinu (i samo istinu) „stručnjak za istinu“ mogao bi se  naći onkraj brave.

   Nakon javnih objeda i serije napada na dr. Darka Milinovića mnogi nisu vjerovali da će Milinović poduzeti neke drastičnije korake protiv Popovića. Ipak je ovdje riječ o slabo obrazovan, lažljivom i podosta zločestom autoru i novinarskom piskaralu koji dobar dio svojih „provjerenih“ informacija sakuplja na šankovima ili ih sam izmišlja. U javnosti je procurila vijest kako je Milinović preko svojeg odvjetničkog tima podigao kaznenu prijavu protiv Popovića za kazneno djelo prijetnje, što je neusporedivo teža kvalifikacija od uvreda i izmišljotina. Tragom ove vijesti nazvali smo Milinovića, ali nas je odbio rekavši da prema preporuci odvjetnika ne daje bilo kakve izjave o slučaju. Njegov odvjetnički tim predvodi ugledni hrvatski odvjetnik Krešimir Vilajtović. U telefonskom razgovoru  Vilajtović nam je potvrdio da zastupa dr. Milinovića.

-Točno je da smo podigli  kaznenu prijavu protiv g. Željka Popovića, novinara i urednika Portala „Slobodna Lika“. Riječ je o djelu „prijetnje“. Prema Kaznenom zakonu RH, članak 139. za takvu je radnju predviđena kazna zatvora do 5 godina. Mi smo već predali svu dokumentaciju, sve dokaze i podatke o svjedocima Policiji i DORH-u i sa naše strane moglo bi se laički reći da je tužba praktički „zabetonirana“. Uvjeren sam da g. Popović u ovom postupku neće moći izbjeći kaznu zatvora, rekao nam je odvjetnik Vilajtović.

   Od nedavno je „zabetonirana“, tj. postala  pravomoćna još jedna presuda protiv Popovića, u ovom slučaju ona Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću. Branislav Šutić, tadašnji ravnatelj NP Plitvička jezera, tužio je 2010. godine tvrtku „D. Managmenta“ d.o.o. iz Varaždina, tadašnjeg vlasnika Portala Slobodna Lika, zbog sustavnog objavljivanja netočnih podataka. Autor svih tekstova bio je Ž. Popović, a koncept tekstova baziran je na potpuno izmišljenama. Ovo je tek jedan od predmeta koje Popović izgubio, ali poradi istine za koju se toliko zalaže, njegov portal to nije objavio. Možda su ove  rečenice iz pravomoćne presude  sukus cijelog problema o istini na koju se Ž. Popović voli stalno pozivati, ali je  u praksi ponešto manje koristi.

-„…potrebno je istaknuti da prvostupanjski sud s pravom navodi da informacije objavljene na Portalu nisu točne ni provjerene, s obzirom da iz iskaza Željka Popovića, autora članka, proizlazi da se predmetni  članak ne osniva na  istinitim činjenicama, već je isključivo plod mašte autora“.

   Tako su bujna mašta i povremeno nedopustivo  poigravanje s istinom postale, čini se, jedan novi oblik i temelj  novinarskog rada. Kada u „istini po Popoviću“ učinka nemaju demantiji, ispravci i javne isprike, onda je sud zadnja linija obrane dostojanstva, časti i osobnosti svih onih koje netko bezobzirnim lažima baca u blato, a čiji su temelj potpune izmišljotine i-bujna mašta. U ovoj priči valja postaviti pitanje: što u glavi ima novinar kada sjedne za računalo i sasvim svjesno napiše uvredljive izmišljotine? A sve to u čast i slavu „slobodnog novinarstva i  istine“!!!

L. O.