FaH

Za sutra, 27. srpnja mnogi će pohrliti u Srb kako bi veličali još jedan nepostojeći, ili bolje reći iskrivljeni fakt naše povijesti. Poznato nam je da pobjednici pišu povijest, ali da je mogu u tolikoj mjeri i lažirati to se moglo događati jedino u bivšoj državi.

Povjesničari, svjedoci i brojni zapisi nedvojbeno su dokazali kako je 27. srpnja 1941.  godine u Srbu započelo prvo veliko etničko čišćenje Hrvata na prosoru ex-Jugoslavije. Opravdanje za ove zločine bili su zločini ustaša nad Srbima. Kakve su veze s time imali životi i smrti više stotima civila hrvatske nacionalnosti u istočnoj Lici? Bez žitelja Hrvata  ostali su tada Srb, Donji Lapac, Gornji Lapac, Brotnja, Boričevac…Svaki pokušaj ispravljanja povijesnih laži i smisalica bio je nekada dovoljan razlog za uhićenja, suđenja, progonstva ili smrt. Likvidacija civila na tome području bila je nedjelo političke sprege komunista i četnika čiji su mutanti kasnije stvorili tzv. Krajinu. Tko normalan danas veliča te zločine?

Previše je dokaza po kojima se zna da su partizani i četnici zajedničkim snagama napali Srb 27. srpnja 1941., pucajući u zrak jer naoružanih neprijatelja nije niti bilo. Ondje su zatekli samo  katoličkog svećenika mons. Jurja Gospodnetića kojega su nakon dugotrajnog mučenja ispekli živoga na ražnju(!), što je dokaz patološke mržnje i divljaštva bez presedana. Onda su se okomili na civile okolnih mjesta, ali isključivo hrvatske nacionalnosti. Pljačke, silovanja, ubojstva i protjerivanja bile su  praksa koju su komunisti poslije stavili pod zajednički nazivnik „herojske borbe za slobodu“. U tom „slavnom“ pohodu sudjelovalo je gotovo 1000 četnika i 60-ak komunista. Budući su četnike logistički i vojno pomagali talijanski fašisti logično je pitanje zbog čega se Udruga antifašistaHrvatske svake godine  okuplja u Srbu???

Lani je na Mjesnom groblju Boričevac vječni mir našlo 24-vero djece, žena  i staraca iz sela Brotnja, zaseok Ivezići, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani prije pet godina  iz jame na Dabinu vrhu. To je samo dio od 38 ubijenih Ivezića čiju je zaštitu na sebe tada preuzeo prvi komunista toga kraja, kasnije general Đoko Jovanić. Ovaj  zločinac je desetljećima slagao sage o herojskoj borbi komunista, želeći na lapidaran način izmjeniti povijest. Ta je lažna memorabilija isuviše dugo trajala.

Znakoviti primjer povijesnih laži je i smrt tadašnjeg prvog čovjeka komunista Like, Hrvata  Marka Oreškovića. Nakon informacija o sprezi četnika i partizana koji su u istočnoj Lici poubijali sve one koji nisu Srbi, Orešković se zaputio na to područje kako bi doznao istinu. Klika partizana i četnika dočekala ga je u selu Očijevo na Uni i ubila ga. Uz to je odmah lansirana nova laž, ovoga puta kroz stihove pjesme:…“Oj ustaše jadna li vam majka, platit će te Orešković Marka“!

Zataškavanje istine  o tom dijelu hrvatske povijesti predugo je trajala. Kakav licemjer čovjek mora biti da bi okretanjem obraza  od istine i dalje slavio dan kada je započeo genocid nad Hrvatima tog dijela Like. Vjetar u leđa tim obmanama davala su i dvojica hrvatskih predsjednika-Stipe Mesić i Ivo Josipović. Apsurdi vezano uz takav cirkus toliko su šaroliki da je Mesić pred kamerama u Australiji 1991. godine vrlo uvjerljivo opravdavao  ustški pokret. Josipović nam je ostao poznat po koncertima na klaviru, s epskim stavovima da se ne zamjera tamo gdje ne treba. Obojica su veličali lažmi ustanak u Srbu, vjerojatno niti ne znajući o čenu je zapravo riječ.

Kada je prije desetak godina u Udbini boravila poveća grupa partizana, članova Udruge antifašista, tada se jedan sudionik ove blesave karavane u mikrofon novinarima hvalio kako su 1942. po metar visoku snijegu ubijali civile Hrvate iz Udbine, koje su netom prije toga pustili „na slobodu“ nakon zauzimanja toga područja. Pustili su ih na slobodu pred puščane cijevi. To je također bio segment „epske borbe za slobodu“! Kao u Srbu, Lapcu i cijeloj Lici.

M.S.